JAVNA DOBRA U OPĆOJ UPORABI

252Uvjetni upis zabilježbe ovrhe na teret potonjeg vlasnika nijemoguć iz razloga što se kao vlasnik, prema stanju zemljišneknjige može smatrati samo fiducijarni vlasnik, tj. prethodnivlasnik.„Po ocjeni ovog suda, pogrešno je materijalnopravno stajalištežalitelja o mogućnosti uvjetnog upisa zabilježbe ovrhe na teret potonjegvlasnika, jer se kao vlasnik, prema stanju zemljišne knjige može smatratisamo fiducijarni vlasnik, tj. prethodni vlasnik, a to je treća osoba E. S. bankd.d. Z., V. 3-5. Upisom založnog prava na nekretninama koje supredmetom ovrhe stječe se pravo namirenja u smislu odredbe čl. 79. st. 2.OZ-a i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo na toj nekretnini,a prema čl. 79. st. 3. OZ-a, nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upispromjene vlasništva niti kojeg drugog stvarnog prava utemeljen naraspoložbi ovršenika, bez obzira na to kada je raspoložba poduzeta, a usmislu odredbe st. 4. istog članka promjena vlasnika nekretnine tijekomovršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novogvlasnika kao ovršenika. Navedene materijalnopravne posljedice zabilježbeovrhe, jasno je, ne mogu se osigurati kao uvjetna prava na nekretninionoga tko je, prema stanju zemljišnih knjiga, u trenutku primitka prijedlogaza upis (naloga za upis) vlasnik (prethodni vlasnik) predmetnih nekretnina.U tom smislu osnovano prvostupanjski sud navodi da za utemeljenje togupisa nije ostvarena pretpostavka knjižnog prednika iz čl. 40. ZZK-a. Radinavedenoga, tumačenje žalitelja da bi predmetno rješenje trebalo provesti,na posredan način, na teret ovršenika, kao potonjeg vlasnika, tretirajućiovršenika kao predbilježenog vlasnika, nije u skladu sa smislom i sadržajeminstituta osiguranja upisa založnog prava u ovršnom postupku, koji se trebabezuvjetno provesti na predmetu ovrhe na kojem se odreñuje takvazabilježba, prema smislu tog osiguranja, što odreñuje i odredbe kojedefiniraju status založnog prava (čl. 297. Zakona o vlasništvu i drugimstvarnim pravima), a koji status se osigurava upravo upisom u zemljišnuknjigu, pa materijalnopravne odredbe koje odreñuju pravni karakterupisanog prava, treba imati u vidu zemljišnoknjižni sud odlučujući o nalogu(prijedlogu) u smislu čl. 108. st. 1. ZZK-a, a u smislu kojeg treba voditiračuna i o čl. 40. ZZK-a, kako je to naglašeno u obrazloženju pobijanogrješenja.“Županijski sud u Varaždinu, Gž. 486/09-2 od 20.V.2009.