Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

16
Jugoslavenski komunisti su relativnu samostojnost umjetni-
Ëke imaginacije najprije priznali poslije prekida sa Staljinom 1948.
godine, kada se povukla teorija “partizanske breze”. Za nju znamo
da je Ëak od slikanih krajolika traæila da daju sjenu parizanskom
vojniku. Oni na vlasti su i izriËito priznali (a onda uistinu
proizvoljno prakticirali) estetsku autonomiju na jugoslavenskom
partijskom kongresu 1958. godine. Dakle iste godine kada je
Dane Zajc konaËno uspio objaviti pjesniËki prvijenac Spaljena
trava, mada ga je morao πtampati o vlastitom troπku. ©est godina
ranije je Edvard Kocbek, pjesnik, vodeÊi krπÊanski socijalist,
partizan i jedan od vodeÊih politiËara, u zvaniËno odbaËenoj knjizi
Strah i hrabrost, koja je u slovenskom kulturnom æivotu imala
dalekoseæan emancipacijski utjecaj, potkopao ideoloπki zapovijeappleenu
dramaturgiju dobrih i zlih junaka, glorifikacije “naπih” i
dehumanizacije “svih drugih”, “neprijatelja”, “izroda”. Ubrzo poslije
objavljivanja svog prvijenca Dane je pozvan kod Kocbeka.
Kocbek je tada æivio u heretiËkoj nemilosti, pod budnim oËima
tajnih agenata. VeÊ sama posjeta njegovom graappleanskom stanu,
uz Preπernovu cestu, znaËila je za posjetitelja svojevrsnu politiËku
gestu. Daneta je Kocbeku doveo stariji urednik, koji je bio
veÊ “iniciran” u posveÊeni dom unutraπnjeg disidenta. Danetu je
posjeta dakako laskala, a usprkos Kocbekovom kompromitiranom
statusu nije osjeÊao nikakav rizik. A poslijeratna umorstva?,
upitam i mislim na zloËin kojim poËinje historija slovenskog
kolektiva poslije drugog svjetskog rata ∑ mislim na Kocbekovu
zgroæenost kada je malo-pomalo spoznao da su se njegovi partizanski
drugovi uistinu, ne samo u prestraπenom narodnom πuπkanju,
surovo obraËunali sa svojim klasnim neprijateljem, mislim
na jame i rudarska okna, na bezdane po KoËevskoj πumi, u
kojima su meci opijenih pobjednika usmrtili preko deset tisuÊa
ljudi. VeÊ su po zavrπetku drugog svjetskog rata posebne jedinice
novih jugoslavenskih gospodara, bez ikakvog suappleenja, masovno
pobile zarobljenike, uniformirane domobranske vojnike i civile
koji su bili pauπalno osumnjiËeni za kolaboraciju sa okupatorskim
reæimom. Za slovensku historijsku svijest i savjest taj masakr
predstavlja najteæu kolektivnu bol s kojom se politiËke elite
poslije dræavnog osamostaljenja nisu mogle suoËiti ni na cjelovit
simboliËan naËin, kamoli tek pravno-formalno. Nasljeapplea smrti se
oËito najteæe otresti. Prijatelj mi je rekao za umorstva, kaæe Dane, negdje
godinu dana poslije informbirovske rezolucije. »ovjek bi morao biti slijep
da ne primijeti njihove tragove. Dane Zajc, kao i Kocbek, nije htio
æmiriti pred plodovima totalitarne jalove sjetve. Svojim pjesniËkim
rukopisom je potvrappleivao pravo pojedinca protiv kolektiva, a protiv