Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

96
Kad je Kirsti poËela da Ëita svoj tekst, koji mi je prethodno
veÊ bila dala da pogledam u Somaroju, shvatio sam πto ju je mu-
Ëilo ∑ ona niπta nije promijenila, pa Ëak ni u vezi s engleskim
prevodom, koji mi sad, dok ona Ëita, djeluje joπ konfuznije nego
tada. Kad mi je zatim dala rijeË, ja sam odmah rekao da Êu improvizovati
i da Êu u vezi s temom govoriti na osnovu vlastitog
iskustva, jer takva mi je i uloga na ovoj konferenciji ∑ pozvan
sam praktiËno u posljednji Ëas i to u toku odræavanja Struπkih
veËeri poezije, za koje ni sam, kao vrπilac duænosti direktora, nisam
znao kako Êe se zavrπiti s obzirom na trenutnu krizu u Makedoniji,
koja je joπ uvijek trajala i kljuËala s mnogim potencijalnim
moguÊnostima koje su iπle u prilog i ratu i miru. (O protraÊenom
vremenu i energiji u pokuπaju da obezbijedim slovenaËku
vizu na posljednjoj strani mog pasoπa, kao i o povratnoj
karti preko Ljubljane nepotrebno je govoriti, jer bi malo ko od
prisutnih to mogao razumjeti.) PoËinjem da govorim o svojim
sjeÊanjima na jedan mnogo konkretniji rat, Drugi svjetski, i o
prvim ærtvama koje sam vidio svojim oËima neposredno prije
njegovog kraja ∑ o ostacima utrobe nekog sluËajnog prolaznika
stradalog od eksplozije avionske bombe preko puta naπe kuÊe u
centru Skoplja i o partizanu koga sam vidio s balkona na tavanu
kako pada pogoappleen dok pokuπava da skoËi preko susjedne ograde.
To su moji znani i neznani “junaci”, oni kojima svaka nacija
(pobjedniËka ili poraæena) gradi spomenike poslije rata; junaci
Ëija se imena na spomenicima ispisuju, ali i oni bezimeni koji su
iπËezli bez traga. Kao πto su i namjerne ili sluËajne ærtve posljednjih
sukoba izmeappleu albanskih terorista (ili ustanika) i makedonske
dræavne policije i vojske. SluËajnih ærtava ima vjerovatno
i meappleu licima koja su oteta da bi posluæila kao taoci; meappleu
licima za koja se ne zna jesu li joπ æiva ili su veÊ pogubljena.
Ali zatim, razumije se, kaæem i ovo ∑ u Makedoniji se trenutno
deπava presedan koji nije zabiljeæen u novijoj evropskoj istoriji.
Kao legitiman uËesnik mirovnih pregovora priznaje se ONA
albanskih terorista (manje je vaæno da li su njeni Ëlanovi ubaËeni
s Kosova, koje je protektorat UN, ili su regrutovani iz redova
lokalnog stanovniπtva, na silu ili dobrovoljno), za koju je samo
nekoliko mjeseci prije potpisivanja Okvirnog dogovora tzv. “meappleunarodna
zajednica” ∑ NATO, SAD i EU ∑ preko svojih predstavnika
izjavila da su “grupa ubistveno raspoloæenih bandita i
kriminalaca” (Dæordæ Robertson). Dosad je neËuven presedan da
se s oruæjem u ruci neko bori, ne za odbranu dosadaπnjih prava
(kakva su u maksimalnoj mjeri uæivali makedonski Albanci u
odnosu na situaciju u svim susjednim, pa i u evropskim zemljama),