Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

mine, Bosna u koju smo bili uronjeni poËinje se udaljavati od
nas da bi na kraju postala nestvarna. Da li se sve ono uistinu
desilo? Tu je nadmoÊno, gotovo tjelesno iskuπenje da sebi dopustimo
da nas zavede zamka nekog drugog svijeta πto krije ne miris
veÊ jednostavno tumaËenje Ëinjenica iz medija, æivotnih interesa,
konsenzusa i drugih “objektivnih okolnosti”. ©ta nas moæe
odvratiti od ovog iskuπenja i vratiti nas onome πto je mraËno,
bolno i teπko?
U takvom trenutku, lica ljudi koje ste sreli u Bosni mogu
vam se obratiti i srce vam se stegne pri pomisli kako su usamljeni
oni koje ste ostavili za sobom. Nema nikog da bude svjedok
njihovoj istini, njihovoj tragediji, njihovom neizgovorenom jadanju.
Dok ste bili s njima, ponekad ste imali utisak da ono πto
ih najviπe muËi nije glad, poniæenje, nepravedno postupanje prema
njima, veÊ to πto ih niko nimalo ne razumije. Kako se neko
moæe pomiriti s Ëinjenicom da je ta sloæena, viπeglasna drama
mogla dovesti do plemenskog klanja? Da li ostaviti te ljude ili se
boriti za pravdu u njihovo ime? To nije pitanje borbe za pravdu
za jednu stranu u sukobu, jednu dræavu, kako je to shvatio jedan
austrijski pisac, nego pravdu za ljude, stanovnike bivπe Jugoslavije.
4
“Moje razumijevanje ratova je proizaπlo iz porodica”. Robert
Cohen je napisao sagu o jugoslovenskim porodicama Ëiji raspadi
i patnje najdublje izraæavaju dramu rata. Jer, Jugoslavija nije
bila samo vjeπtaËka tvorevina napravljena u salonima politiËara.
Ta zajednica ljudi razliËitih nacionalnosti bila je stvarnost u æivotu,
kulturi, jeziku, i viπe od svega, u porodicama koje nisu prepoznavale
nacionalne podjele. “Nema Hrvata koji moæe reÊi da
je Ëisti Hrvat, nema Srbina koji moæe reÊi da je Ëisti Srbin, a ni
Muslimana da je Ëisti Musliman ... Mi smo izmijeπani”, kaæe
Vojna AdamoviÊ - njen muæ je Slovenac, Ëiji je djed bio Srbin, a
baka Austrijanka. To je bila osnova za dugo odræavano uvjerenje
da oruæanog sukoba ne moæe izbiti. Opsada bilo kog grada u
Bosni i napadi na njega znaËili bi ubijanje “vlastitog naroda”. A
ipak, gradovi su opsjedani, pucalo se po njima, a “njihov vlastiti
narod” je nestajao od ruku “svojih “. Teorija Radovana KaradæiÊa
da Srbi ne mogu æivjeti zajedno s Hrvatima i Muslimanima,
kao πto se voda ne moæe mjeπati s uljem, ispostavila se jaËom od
æivota. Meappleunarodna zajednica je prihvatila tu shvatljivu logiku
bosanskih Srba i krenula da crta taËne linije razdvajanja na krvavom
267