Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Faruk ©ehiÊ
LATICE SVJETLOSTI
Kreπimir BagiÊ (1962), jedan je od najznaËajnijih hrvatskih
knjiæevnih kritiËara i pjesnika πto su u knjiæevni æivot uπli osamdesetih
godina proπlog stoljeÊa okupljeni oko Ëasopisa Quorum
sa naglaπenim postmodernistiËkim poetiËkim stavom. Objavio
je sljedeÊe knjige pjesama: Svako je slovo kurva (s B. GregoriÊem)
1988; Izmeappleu dva snaæna dima, 1989; Kroπnja, 1994. i Brπljan, 1996.
Pored poezije i kritike, piπe znanstvene studije i bavi se prireappleivaËkim
radom. NavijaË je Hajduka i OM-a.
U sveopπtoj postmodernistiËkoj razuappleenosti, u svijetu kojim
vlada trauma i informaciona πizofrenija, dok uæivamo u vjeπtaËkim
rajevima tranzicijskog modela druπtva, neka od temeljnih
pitanja, (barem πto se knjiæevnosti tiËe) glase: kako pisati poeziju
danas ili πta jeste poezija danas? »ini se da na ova pitanja pokuπava
dati odgovore knjiga pjesama Kreπimira BagiÊa Jezik za
svaku udaljenost.
PoËev od njenog naziva, odmah je jasno gdje “pjesnik cilja”,
naime, u problem jezika kao osnovnog konstitutivnog elementa
ne jedino iskljuËivo pjesme, nego i njenog svijeta, pri Ëemu pjesma
nije svedena samo na jezik, njim omoÊena kao svojim temeljnim
referentom, nego je upuÊena iz vizure poetike nove
osjeÊajnosti istodobno i jeziku i pjesniËkom subjektu i svijetu
koji tvori.
Problem pronalaæenja odgovarajuÊeg poetskog jezika, probijanje
kroz slojeve tuappleih rijeËi da bi se doπlo do vlastitog diskursa,
BagiÊ rjeπava na viπe naËina: poetikom malih stvari, moÊnim
sitnicama, naglaπenom lirizacijom banalnih dogaappleaja iz svakodnevnog
æivota, ukrπtanjem poezije i proze, citatno-ironiËkim osje-
Êajem svijeta. Sve gore navedeno, naravno, ne predstavlja niπta
novo, dosad neviappleeno u poeziji. BagiÊev stih je sasvim jasan i
precizan, pa Ëak i kada odstupa od elemenata “zadate poetike”,
metaforizirajuÊi jezik, on i dalje ostaje prozraËan i osloboappleen modernistiËkih
tlapnji, πto su sadræane u rijeËima: hermetiËnost,
tamnost ili nejasnost.
Njegovi lajtmotiv-stihovi, u kojima je sadræana maksima
poetske autoreferencijalnosti, Ëak neka vrsta poetskog programa
koji traæi od jezika da u sebe vrati prognanu stvarnost, jesu:
“kroπnja kaæe da je kroπnja” i “cvijet da je cvijet”. Takvi stihovi
vraÊaju izlizanim rijeËima njihovo prvobitno, ali im baπ preko te
Kreπimir BagiÊ:
Jezik za svaku udaljenost,
Naklada MD & Kreπimir
BagiÊ, Zagreb, 2001.
393