Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Prirodne i druπtvene okolnosti oblikuju svaku pojedinaËnost.
Tako, promjene u prirodi i druπtvu proizvode otklanjanje zapreka
u ljudskoj pojedinaËnosti.
Tradicijski vidik je obrnut. Nikakve vanjske okolnosti ne prijeËe
jastvo da izobliËi svoju izvornu uspravnost ili da se u njoj
ponovno pronaapplee. RazliËite razine ljudske moguÊnosti, koje se
ozbiljuju preko stupnjeva volje, ljubavi i znanja, zadræavaju i zaborav
i sjeÊanje. IzobliËavanje ili propadanje je iskaz zaborava, a
pronalaæenje i uspravljanje proistjeËu iz sjeÊanja koje nije niπta
do stalna otvorenost jastva za Jastvo. Temelj svem stvaranju, u
njegovoj cjelini i svim njezinim sadræajima, jest jedna i ista rijeË.
To da je ona vazda jedna i ista moæe biti potvrappleeno mnoπtvom
njezinih iskaza ili tradicija. »im neka tradicija, koja je per se i
iskljuËiva i ukljuËiva, porekne tu vezu s jednoπÊu i istoπÊu stvaralaËke
ili izvorne rijeËi, ona se ne moæe prevesti u drukËiji tradicijski
jezik, niti u sebe, zadræavajuÊi svoju puninu, primiti i poznati
poËelno istu ukljuËivost i iskljuËivost svake druge tradicije.
A kada tradicija bude svedena na tu neprevodivost, njezino poricanje
drugih i nasilno poniπtavanje postaju jedini naËin njezinog
potvrappleivanja, koje nije niπta do fantazija prednosti i moÊi.
Tada se iskljuËivost i ukljuËivost s Logosom svodi na poricanje
drugog i njegovo uniπtavanje zarad kumira kojim je otvorenost
prema Istini preinaËena u ideologiju.
U razliËitim dobima postoje drukËije prisutnosti i utjecaji
tih vidika. Moderni je sâm sebi dodijelio nadmoÊ nad tradicijskim.
Ali, njegova iskustva u ureappleivanju svijeta oslabila su njegovu
fantaziju nadmoÊi. A to olakπava raspravu o tradicijskom
tumaËenju Ëovjeka, druπtva i svijeta Ëiji nauk, obred i vrlinu
modernost u cijelosti poriËe. S obzirom na preovlaappleujuÊe moderne
pometenosti, nasilja i razaranja, postavlja se pitanje: da li
je moguÊe obnoviti intelektualnost u kojoj bi razliËite tradicije
bile prepoznate kao drukËiji iskazi jednog i istog Logosa, te tako
preko njega postale i prevodive, pri Ëemu bi drugi prestao a priori
biti i neizmjenjiva strana nepoznatog koja potiËe strah i
odræava mrænje?
3. Strah i znanje
Napetosti meappleu druπtvima i zajednicama odraæavaju stanja
u pojedinaËnim jastvima njihovih Ëlanova. Strah od drugog
ovisi o propusnosti granice prema njemu i znanju o tom πto je
iza granice. MoguÊe je reÊi da odnos ‘’mi’’ i ‘’oni’’ kao napetost
223