Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Olivera ∆orveziroska
(U)PLETENA PRI»A
U lijevom oku, sasvim malo pod zenicom, tamo gdje plavo
polako poËinje da postaje bijelo, Marija Misleva imala je jedva
vidljiv biljeg u neobiËnoj formi petlje. Ako bi se neko izbliza
unio u njega, mogao je vidjeti cijeli plet priËe njene babe Timke
i sve o njihovim Ëuvenim dodacima.
Igle za pletenje u Marijinom djetinjstvu nikad nijesu stajale
nigdje, taËnije, skoro su uvijek bile tu negdje blizu, pri ruci; a
baba joj je stalno bila uz njih. Veoma, veoma rijetko, u toku vrelih
ljetnjih mjeseci, kad je i sam pogled bjeæao od vunice kao od
neËega πto bi dodatno moglo da ugrije, igle su stavljali u drugu
fioku polirane vitrine, tamo gdje su stajale i igle za πivenje, makaze,
platneni metar, lastik i Ëiode ∑ ali nakratko. Kad god bi doπao
ko poznat, kakva susjetka ili roappleaka s neËim pletenim-nedopletenim,
igle bi se odmah odnekud pojavile. Baba Timka je
znala da doplete, da dopravi, da doda kao nijedna druga æena ili
baba u cijelom gradu. Bila je Ëuvena po svom umijeÊu da na
tuappleim obiËnim pletivima stvara svoje neobiËne dodatke koji, na
æalost, bez onog obiËnog nijesu mogli da æive, jer su se njime
hranili kao hljebom nasuπnim.
Najvaænije je bilo da tuapplee pletivo prebaci na svoje igle,
petlju po petlju, strpljivoπÊu nekog od Ëijih bi se nerava slobodno
mogla maπna vezati. Zatim je brzo brojala redove, neπto preraËunavala
i tek je onda pitala posjetiteljku:
∑ ©to hoÊeπ da uradim? Da dodam ili da oduzmem?
Dodavanje i oduzimanje bili su najËeπÊi zahtjevi. Ali ne i u
momentima kad bi doπla stasita Elica –oretova i kad bi svojim
nakostrijeπenim glasom rekla:
∑ Teta Timka, hoÊu da mi napraviπ neku πaru, neki ukras na
pletivu.
∑ Dodatak, dakle.
∑ Da, ali πaren ... Evo, donijela sam ti razliËitu vunicu.
Dodatak je gubio osnovni smisao i pretvarao se u ukras koji
je jednostavnost lomio kao obiËnu granËicu πljive. Ovakvi trenuci
toliko su bili vaæni Mariji Mislevoj da je jedva Ëekala da πarenilo
preplavi njihove jednobojne dane. Ali to se gotovo nikad
nije deπavalo zato πto su, dok je njena baba Timka dodavala
najπarenije πare na svijetu stvarajuÊi boju u tuappleim danima, u njihovom
domu, petlja po petlju, ostajale samo dlaËice i guæve po
189