Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

slobode i ne-borbe, poËinje sa epistemologijom, sa teorijom
spoznaje i teorijom znanosti, a okonËava sa ontologijom ili kozmogonijom.
MahmutÊehajiÊ iskustvo patnje pretvara u znanje i
mudrost, u katharsu, u kreativnost koja je jedino opravdanje
ljudske egzistencije. “Bosanski odgovor, prema tome, jeste prihvaÊanje
da je u svaki jezik sve prevodivo.”
V
Puno toga korespondira i sa drugim iskustvima miπljenja. O
tome svjedoËi jedan od najveÊih njemaËkih, evropskih i svjetskih
mislilaca, Hans-Georg Gadamer: “Ne samo udaljeno i strano
proπlosti. Zapravo, i udaljeno i strano koje stupa sa nama u jednu
novu æivotnu, koja stupa u druge kulturne krugove postavlja pred nas
novu zadaÊu i bez sumnje uvodi u jednom smisaonom horizontu pluralistiËkog
svijeta novu izmjenu razgovora i stjecanje novih horizonata
smisla, koji seæu ponad pojma filozofije, koji je na Zapadu iskusio
svoje izobraæenje. Iz uske povezanosti pjesniπtva i filozofije, i umjetnosti
razgovora stranih kultura, nastaje za nas neπto novo πto je dostojno
miπljenja.”
Rusmir MahmutÊehajiÊ, tako ga ja razumijem, rehabilitira
vrijednosti svete Predaje; spaja nam tako razliËite mjerodavne
mislioce kao πto su: Lao Tze, Konfucius, Sokrat ili Isus, Muhamed,
afirmirajuÊi ne onaj um ili razum koji se iscrpljuje u megalomaniji
diobe, utopijskih projekata, koji okonËavaju u totalitarizmu
i holocaustu, u fanatizmu revolucionara od Francuske revolucije,
u kojima um prestaje biti uman. Ako um teæi moÊi,
onda je tu proces, ne samo onaj Kafkin “Proces”. Opasnost leæi
u tome da u teænji za moÊi, za dominacijom, ne zapadne u totalitarnost,
u zloupotrebu, u teror.
Jer: “Bosansko jedinstvo razlika zahtijeva sluπanje i prevoappleenje
od jednog do drugog oblika, te od modernosti do predaje,
i obrnuto. Napetosti koje pritiπÊu i odgone mir nisu razrjeπive u
oholosti umiπljenog znanja. Skromnost u raspolaganju znanjem
pokazuje se kao otvorenost za savlaappleivanje neznanja koje je
opseæna zbilja svake pojedinaËnosti.”(187)
Bez nametljive literarne pedagogike, Rusmir MahmutÊehajiÊ
je znao sluπati ono πto Tiπina kazuje u Bosni i posvuda u svijetu:
bosanski odgovor, koji je u sadaπnjoj æivotnoj empiriji doæivio
svoju, nadam se ne vjeËitu, negaciju. Rusmir MahmutÊehajiÊ
nije sklon da bosanski odgovor pretvori u univerzalnu pedagogiku.
U svojim esejima o modernosti i tradiciji, o ideologiji i
377