Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

364
POTRESNI TRAG ZMAJEVE ©APE
Ranih sam se osamdesetih poËeo zanimati ne samo za aktualnu
literarnu produkciju u Sloveniji nego i onu na drugim prostorima
tadaπnje Jugoslavije. Od bosanskih pisaca tada sam dobro
poznavao na primjer liriku prijatelja Semezdina Mehmedinovi-
Êa, koji nakon svih tih godina stvaranja u okruæenom Sarajevu
danas pere automobile u Americi, kao i prozu Dæevada Karahasana,
kojem je srpska vojska ubila blisku roappleakinju i koji u danaπnjem
egzilu u NjemaËkoj predstavlja jedan od najuvjerljivijih
glasova bosanske knjiæevnosti. Izmeappleu ostalog sam poznavao i
muËnu ljepotu u priËama Miroslava Toholja, danas visokog sluæbenika
za informiranje na srpskim Palama.
No moram priznati da za bosanskog autora Antonija Æalicu
nisam Ëuo sve dok mi u ruke nije doπla njegova knjiga Trag zmajeve
πape (izd. Radio B92, zbirka Apatridi, Beograd 1995). ProËitao
sam je na duπak i ostao πokiran i omamljen. Snaæne i stilski uvjerljive
slike iz te pripovijesti ostale su joπ dugo u meni.
Po mojem sudu, koji se, priznajem, temelji na necjelovitom
poznavanju knjiæevnosti o balkanskom ratu, ta je knjiga moæda
najuspjeπnije povezala egsistencijalnu pogoappleenost s jedne i estetsku
punokrvnost s druge strane. Trag zmajeve πape, kako su Sarajlije
zvali minobacaËke projektile, razlikuje se, dakako, od formi
koje je rat pustio u zrelim ostvarenjima beogradskih pisaca
(npr. Dragana VelikiÊa i Vladimira ArsenijeviÊa). U suvremenim
srpskim romanima, bar onim koje sam proËitao, rat nastupa
uglavnom kao priguπeni πum iz zvuËnika u pozadini, doËim je u
bosanskim romanima rat u prvom planu. S takvom egzistencijalnom
“graappleom” je mnogo teæe postupati, jer piscu prijeti opasnost
da podlegne neposrednom politiËkom “angaæmanu” i “patriotizmu”.
U romanu Antonija Æalice ne moæemo pronaÊi niπta od toga.
Trag zmajeve πape omoguÊuje, naime, sloæen i ujedno istanËan
uvid u osobnu kroniku æivota u “najveÊem koncentracijskom logoru”
Europe. U tom svojevrsnom bildungsromanu vidimo postupni
raspad bezbriænosti prema nacionalnom identitetu, po Ëemu
smo mogli prepoznati urbani mentalitet prijeratnog Sarajeva.
No prije svega vidimo umjetnika koji usprkos ratnim okolnostima
nastoji ostati vjeran svojoj muzi te ostvariti kazaliπni
projekt, pri Ëemu se istodobno ∑ najprije s nevjericom a potom
sve jaËe ∑ suoËava s logistiËkim i ljudskim problemima i tragikom
bosanske katastrofe. Junakova tvrdoglava duhovitost,
smisao za ironiËnu perspektivu te postupno etiËno sazrijevanje u