Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

372
muzej (A.Malraux); nije povijest kulture, filozofije, literature,
umjetnosti, koja je proπla, koja je predmet kulturnih i historijskih
znanosti.
II
Time je jasno kritiËko odmaknuÊe od moderne, koja je predmet
kritike u suvremenoj filozofiji, u hermeneutici i kulturnim
znanostima, u KritiËkoj teoriji i Heideggerovoj post-filozofiji,
koja govori o nadolasku “posljednjeg Boga”, koji svoju jedinstvenu
jedinstvenost Ëuva izvan onog nama dobro znanog ra-
Ëunskog i hronologijskog odreappleenja, πto kazuju naslovi “monoteizam”,
“poli-teizam” i “a-teizam” itd. KritiËko odmaknuÊe je,
Ëini mi se, u odnosu na onu metafiziku Ëija je bit dioba ili povijest
kao shizofrenija. Linearitet vremena, novi mentalitet, prinuda
novog koje je osuappleeno na starenje, na minulost, taj mit nastaje
zaboravom sakralne predaje. Razlog tome je da ta novovjekovna
zbilja, koja se danas realizira u industrijskom ili postindustrijskom
druπtvu, kao Amerika, Evropa, Japan itd., kolonizira
naπe miπljenje i naπu fantaziju, sposobnosti za izraz æalosti ili
radosti, za mir kako ga razumije pisac Bosanskog odgovora.
Bosanski odgovor je igra otvorenih formi hermeneutiËkog
duha, topos opuπtene argumentacije, mudre briænosti, koja prepoznaje
zlo u nacionalizmu i fundamentalizmu, u prinudi ideologije
i politike, u represivnim kategorijama moderne na kraju
20. i na poËetku 21. stoljeÊa. Za MahmutÊehajiÊa kriza moderne
se oËituje, prije svega, u pervertiranju sakralne predaje u cjelini
ili u pojedinim politiËko-kulturnim sferama. U Bosni se, na
æalost, sabire i svjetlost i tama. U posljednjem desetljeÊu tama,
pomrËina uma i moÊi opaæanja, ukidanje skepse, oËajavanja ili
zdvajanja u miπljenju, u suspendiranju moraliteta ljudske egzistencije,
koja nas neÊe prepustiti hladnom i krutom utilitarizmu
ili pragmatizmu, koji nije u stanju da razvije “norme zajeniËkog
æivota i moralitet ciljeva”. To se razaznaje iz jedne, rekao bih,
demitologizirane strogosti izvedbe, koja je u nas prepoznatljiva
po stilu koji nudi interkulturalno razumijevanje i iskustvo.
HermeneutiËka reinterpretacija sakralne predaje, pojma
Jednote, jedinstva, mnogostrukosti, usmjerena je ne prema
nekoj novoj utopiji ili mesijanizmu, s onu stranu heteronomnih
moÊi, u moguÊnosti pojavljivanja “tradicije u svjetskoj
osjeÊajnosti”, u “traganju za drukËijim intelektualnim vidikom”.
“Odnosi izmeappleu modernog miπljenja i tradicijske mudrosti