Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Boris A. Novak
CRNA RUPA
(balada)
List s tako bijelom praznom stranom
joπ nikad oËi da mi spaze.
Bolno nijem, bjeæim ja pred ranom,
gdje drhti svijet i cijepa staze.
U zraku vrvi rijeËi Ëitav red,
πto padaju ko Ëaapplea na papir.
Al’ muk je joπ porazniji, stog gaze
koljena pod mi piπuÊi trag blijed
molitve, πto u noÊni tone vir…
Od vjetrova svih bjeπe pjano,
razbito, srce, meapple’ obraze
bogova, njima ærtvovano
za hranu, dno, gdje pun ekstaze
poËe i kraju ide taj naπ vijek,
jedini, krvav, brz: i u sav πir
niËega neÊe biti, tek nemir
πto utrne sjaj brojnih vjeapplea tek…
Crna me rupa pije: sukno lije
krv… Zar tko moæe svjesno dlanom
urezat brazde sve do baze
u Ëelo danu darovano.
Zar ima tko kôm krhke vaze
tijela iz boæjih ruku grabi pest.
Il’ netko πto kroz dalekozor slijed
oËiju djeËjih prati, gdje joπ srest
zvijezde Êeπ, da im ubije pogled!…
Tu rat je, tamo trampa, podsmijeh, led…
Zbog Ëega piπem koljenom trag blijed?
Znam: i ja dio tog sam rata,
premda sa sigurnog sam dijela.
RijeËi sve viπe studen hvata,
crna me rupa grabi, cijela.
Preveo Luko Paljetak
(nakon posjeta opkoljenom
Sarajevu, jeseni 1994)
149