Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

322
kao moæda nikada prije, odnosno da je nakon dugo vremena opet
moguÊe kao okupljanje liπeno bilo kakvih ideoloπkih (ili antiideoloπkih)
premisa, a temeljeno iskljuËivo na sindikalnim, cehovskim
i najπire literarnim pretpostavkama.
Ne zaboravljamo da je Druπtvo hrvatskih knjiæevnika osnovano
prije viπe od jednoga stoljeÊa, te da je preæivjelo veÊ razne
dræavne formacije i socijalne poretke. U ne uvijek slavnoj tradiciji
postoje ipak i znaËajni svjetionici i epohe volje za razumijevanjem
razliËitosti. Neπto od priæeljkivanih graappleanskih i slobodarskih
naËina ponaπanja ugraappleeno je ∑ Ëak i nehotice ∑ u njegovu
praksu i dijakroniju. U vremenima jakih partijskih polarizacija
(“izmeappleu dva rata” ili joπ u austrougarskom kontekstu) u
tom su Druπtvu djelovali mnogi pojedinci spremni da se zauzmu
za drugaËije misleÊega ili ugroæenoga, odnosno Druπtvu su se
obraÊali mnogi da zaπtiti njihovo pravo na rad i rijeË. U vremenima
totalitarnijih opcija takva je uloga prirodnije pripadala
PEN-u, ali ni Druπtvo knjiæevnika nikad nije bilo bez stanovitoga
utjecaja na javno mnijenje. Te bi se aktive bilo πteta liπiti, a
pogotovo prtljaga intelektualne i kreativne solidarnosti.
NadajuÊi se da grubih presizanja na knjiæevno djelovanje
neÊe biti, ne moæemo se nadati da knjiæevnost neÊe biti sve viπe
marginalizirana i potcjenjivana. (Da budemo ciniËni, upravo iz
perspektive umanjene recepcije i difuzije i smijemo vjerovati
kako pisanje viπe neÊe biti izloæeno proganjanju). Kao korektiv
umanjenoga druπtvenog znaËenja i protuotrov banalizaciji literature
neophodna je veÊa svijest samih pisaca o meritumu vlastitog
medija i o vrijednostima koje se isplati afirmirati. Knjiæevno
druπtvo, dakako, ne smije propisivati norme, ali moæe pomoÊi
odræavanju kriterija, Ëasti, ozbiljnosti.
Dakle, aktualnu funkciju Druπtva knjiæevnika vidim ponajprije
na sindikalnoj i na kolegijalnoj razini. U prvom aspektu
rijeË je o autorskim pravima, o brizi za otkup knjiga, o tiskanju
Ëasopisa, o socijalnoj zaπtiti, o konstituiranju fondova za pomoÊ
(uz koriπtenje tzv. minulih prava i eventualnih ostavπtina), o sudjelovanju
u svim strukturama gdje je pisac kao neposredni proizvoappleaË
knjige ili teksta nemimoilazan. U drugom aspektu rijeË je
o poπtivanju tuappleega rada i razliËitoga stava, o uvaæavanju stanovitog
minimuma strukovne verifikacije (dara, imaginacije, pismenosti,
civilizacijskih tekovina, poetiËke otvorenosti). Upravo u trenutku
kad nam Druπtvo knjiæevnika viπe ne treba kao zamjena za
saborsku govornicu, kad se pisac kao zoon politicon moæe realizirati
u nekoj od stranaka (bilo kao obiËan glasaË, kao simpatizer, kao
Ëlan ili Ëak kao funkcioner), sudjelovanje u knjiæevnoj organizaciji