Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

318
od dræave nego i zato jer i pritom briæno osluπkuju πto se govori
“gore” kako bi lakπe predvidjeli æelje financijera.
Hrvatsko druπtvo knjiæevnika funkcioniralo je dobro kao
recidiv bivπeg Saveza sve tamo do 1995. Centralizirano i okupljajuÊi
oko sebe doista pisce koji su ranijih godina svojom djelatnoπÊu
pokazivali razumijevanje i stvarnu angaæiranost u ratnoj
situaciji zbog mnogih razloga poslije tog datuma previdjeli su
nuænost demokracije i mehanizme s kojima se ona ostvaruje.
U to sam vrijeme izrazito jasno zagovarao ideju da Druπtvo
u svojoj biti mora postati staleπka organizacija, u Ëijem se srediπtu
nalaze pitanja koja su sindikalne naravi.
Ti prijedlozi nisu prihvaÊeni jer je vlast tada, a i danas smatrala
da je efikasnije nekoliko pojedinaca “politiËki” korumpirati
nego osigurati neke instrumente koji Êe omoguÊivati uspostavu
slobodnih fondova ili tome sliËno.
Nekoliko hrvatskih pisaca koji su bili tijekom ovih godina
narodni zastupnici u Saboru nikada nisu ni zucnuli o potrebi i
moguÊnostima jednog drugaËijeg ustroja ne samo knjiæevniËke
organizacije nego i poloæaja intelektualnih radnika.
Ovdje nije rijeË o klasiËnoj “izdaji intelektualaca” nego o
briæno njegovanoj praksi po kojoj se sustav nacionalnih vrijednosti
uspostavlja negdje drugdje, ali svakako izvan javnosti.