Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

224
sabire pojedinaËne strahove Ëlanova jedne skupnosti od druge.
Ustrajavanje tih strahova pokazuje se kao mrænja. Tako, granica
pojedinaËnog ili skupnog jastva u odnosu na drugost uzrokuje
strah ili mrænju. Izvor straha su prisutnost i narav drugog kao
nepoznatog ili stranca. Ako je jastvo saznavatelj, znanje je odnos
izmeappleu njega i saznavanog. Saznavano je sve u jastvu i izvan
njega. To je proces koji svojim mijenjanjem prima od Zbilje i
njoj daje od sebe. U znanju postoji, prema tome, napetost u kojoj
su dvije strane. Ako su i jedna i druga mjerljive, njihovo
usporeappleivanje ne moæe biti bez ostatka. Vazda postoji razlika
meappleu njima. Ako je jedna strana Potpunost, druga je samo njezin
znak ili pokazanje. Iza granice pojedinaËnosti ostaju, tako,
dvije moguÊnosti. Prva je konaËnost, a druga Potpunost. U prvoj
sve ima svoju dvojinu ili usporedivost. U drugoj potpunost jest
jedna i jedina, niËem sliËna i ni sa Ëime usporediva. Ako nema
svijeta mimo mjerljivog, usporeappleivanje ili prevoappleenje nikad nije
bez ostatka. Neznanje o drugosti, u skladu s tim, nije razrjeπivo.
Svako uzdanje u drugost ukljuËuje i nerazrjeπivi strah.
Ali, ako je odnos meappleu pojavama mjerljivog svijeta samo
izvedeni iskaz voljnog pokoravanja Potpunosti, strah od drugog
kao mjerljivog iskaza biva premjeπten od Nemjerljivog u razlu-
Ëenje svijesti sa svjedoËenjem da nema jastva osim Jastva. Tada
je i iza granice jastva prisutno jedno i isto Jastvo, jedna i ista
RijeË, i jedna i ista Istina. Tome Jastvu okreÊe se svaka pojedinaËnost
s moguÊnoπÊu da Je doziva Njezinim Imenom, ustrajavajuÊi
u razliËitim naucima i obredima.
©to je neznanje o tome iza granice dodira veÊe, snaæniji je i
strah od njega. Strah i znanje su, prema tome, ovisni jedno o
drugom i odsustvu svijesti o jastvu koje vazda i svugdje moæe
biti svjedoËeno i dozivano. Granica izmeappleu jastva i njegove drugosti
moæe biti propusna ili savladiva nasilnim prodorom u drugost
radi njegovog potËinjavanja i/ili saznavanja. Odnos prema
drugosti moæe imati razliËite oblike ∑ saznavanje ili prevoappleenje
u vlastiti jezik, ukljuËivanje u njega uz mijenjanje ili gubljenje
ranije posebnosti, trpljenje drugog i drukËijeg, usvajanje svega
πto je iza granice, ili razaranje i uniπtavanje drugosti. Bilo kako
bilo, ustvrdljive su uzajamnosti straha, graniËne propusnosti i
znanja. To simboliËki moæe biti iskazano jednadæbom:
S = F (Z),
gdje S oznaËava strah, Z znanje, a F naËin njihove uzajamnosti.
S obzirom na to da je savremeni strah na neki naËin protegnuÊe
ranijeg i, prema tome, uvijek i neizbrisani otisak ranijih trauma
u ukupnosti ljudskog biÊa, te da njegovo trajanje u proπlom