Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

dræavne policije nisu uopπte ni kroËili nogom u posljednjih deset
godina. ©to se zahtjeva Albanaca tiËe, opπte uzevπi, po rijeËima
jednog zapadnog diplomate s kojim sam liËno razgovarao, oni
jednostavno ne mogu da se sloæe s tim da imaju manja prava u
manjoj dræavi od onih koja su do juËe imali na Kosovu, u neproglaπenoj
sedmoj republici bivπe Jugoslavije.” Zadovoljan, izgleda,
mojim nezavisnim stavom, novinar mi onako usput Ëestita
na “otresitosti” s kojom sam odgovarao na postavljena pitanja
tog prijepodneva.
U sali me Kirsti podsjeÊa da te veËeri treba da Ëitam svoje
pjesme u onoj istoj kafani od juËe, a ja joj dajem prevode pjesama
na norveπki, koji su svojevremeno (prije petnaestak godina)
bili objavljeni u njihovom knjiæevnom Ëasopisu Prozor (Vinduet).
Ona je u meappleuvremenu razgovarala telefonom s njihovim pjesnikom
Arneom Rusteom (mojim starim prijateljem, s kojim sam
i radio na tim prevodima za vrijeme jednog njegovog duæeg
boravka na Strugi) i on Êe me sjutradan uveËe Ëekati u jednom
hotelu u centru Osla, gdje Êe me odvesti s aerodroma. S govornice
Hvang Sok-Jong veÊ najavljuje konferenciju koju Êe organizovati
u demilitarizovanoj zoni izmeappleu dvije Koreje, koja joπ
uvijek postoji kao nezalijeËena rana straπnog rata iz pedesetih
godina, πto je poËeo kao graappleanski, pa je prerastao u meappleublokovski,
a zamalo nije postao i treÊi svjetski.
Te veËeri, poslije Ëitanja prozaistkinje Marte Serda iz Meksika,
Ëitam nekoliko pjesama na engleskom, a na kraju i jednu na makedonskom
∑ konaËno se osjeÊam rastereÊeno i skoro u svom
elementu. Zbog toga se sve to vjerovatno i dopalo auditorijumu,
a posebno dvojici mladih novinara sa Bi-Bi-Sija, koji insistiraju
da me poËaste piÊem i traæe mi joπ pjesama na engleskom. Dajem
im kopije pjesama koje je Piter Liota objavio u nekoliko
ameriËkih Ëasopisa kao najavu za knjigu prevoda koju treba
uskoro da objavi jedan njihov izdavaË. (Knjiga pod naslovom
Wolf at the Door zaista se i pojavila u decembru u izdanju “Xenos
Books”, Riverside, California.) Britanci se Ëude kako je moguÊe
da nisam objavio prevode i u Engleskoj, a ja im govorim da
uopπte nisam ni pokuπao da po tom pitanju uËinim neπto joπ od
ranih πezdesetih godina, kad je »arls Ozborn odbio da πtampa
neke moje rane pjesme u vlastitom prevodu u svom The London
Magazine, a Stiven Spender me je bar, poπto mi nije objavio neke
druge pjesme u svom Ëasopisu Encounter, pozvao na ruËak i
ponudio mi susret s –ilasom, tadaπnjim jugoslovenskim disidentom
broj jedan. (“A ja sam u to vrijeme”, kaæem londonskim
novinarima, “u toku svog tromjeseËnog ‘studijskog boravka’
101