Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Prijatelj: ?
Pjesnik: Pelerina… crvena…
Prijatelj: ?
Pjesnik: S kukuljicom… s kukuljicom… gdje je…
Kad je izgovorio gdje je ona... ona? Pjesnik je poËeo izvoditi
neπto kao pantomimu. Izraz lica mu se poËeo mijenjati, usaglaπen
sa promjenom pokreta i sa rijeËima. Odvojivπi se od Pjesnikovih
dæepova, Pjesnikove su se ruke podigle ka Pjesnikovoj
glavi, licu. Neπto su nevidljivo pridræavale. Potom je Pjesnik jednom
rukom to … neπto … smaknuo. Kao nagli nalet vjetra. Lice
mu je postalo kao ono koje se otkriva. U zavrπnici pantomime,
Pjesnik je zaustavio dah i raπirio zjenice. Postao osoba pred
kojom se ono lice ukazalo. Osoba koja ono lice nikada viπe neÊe
vidjeti, nikada osim tada, i osim na tren.
Sve je ovo izvedeno u jednostavnom ritmu jedan-dva-tri.
Kratko jedan. Kratko dva. Kratko tri.
Prijatelj je za potrebe biografije Ëesto ponavljao ovu scenu.
Uvijek iste rijeËi, pauze, pokrete. Osim jednom. Tad je pokrete
ponovio brzo, ali ne brzopleto i povrπno. Niπta nije izostavio.
Samo je sve saæeo. Nijedan pokret nauπtrb drugog. Niπta zanemareno
i niπta prenaglaπeno. S rijeËima je bilo drugaËije. I glas
mu je bio naroËit. Glas kakav je, kaæu, imao Pjesnik u trenucima
kada je eksperimentisao sa kiselinom i metalom. NeobiËno
visok, oπtar, neprijatan Ëak. Umjesto da kaæe reËenicu sa ponavljanjem
i pauzama, Prijatelj je rekao tek:
∑ A gdje je ona?
Bijaπe, ipak, kratka pauza. Prije ona. Mogla je stati u dvije
taËke. U jednom Pjesnikovom manuskriptu, doduπe ... nepotvrappleenom,
ovakva se interpunkcija koristi pred pomen duπe.
* * *
Umjesto moje prve priËe, u vatri su zavrπila dva stara raËuna
(jedno odgoappleeno i jedno neodgoappleeno plaÊanje); septembar,
oktobar i novembar iz starog kalendara (decembar je spasio
Vinetu nacrtan na poleappleini), i jedna papuËa (druga je prije
opsade upala u kantu sa Jupol bojom i zavrπila u smeÊu). Voda u
lonËiÊu se sporo mreπkala. A ja sam mislila:
Irska bijaπe najdalja daljina do koje je stigla. KrojaËica jedina
osoba s kojom se tamo druæila. PiπuÊi oËajniËka pisma, Harriet
bijaπe pitomica Akademije za mlade djevojke, uprkos svemu. Nije
mogla zamisliti da postoji opkoljeni grad. I ja u njemu.
185