Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Poslije svega πto smo gledali na televizijskim ekranima, poslije
svega πto smo proËitali u novinama ∑ ima li πta novo da se kaæe o
Bosni? Ostavili smo Bosnu iza sebe, veÊ smo rjeπili to pitanje, dosta
je. Æivot ide dalje, postoje druga, vaænija pitanja. Zaπto se Robert
Cohen vraÊa u Bosnu? Ta knjiga je debela, kao da kaæe: ‘ajmo joπ
jednom ispriËati priËu ispoËetka. Hronologija u predgovoru
poËinje s 395. godinom ∑ s podjelom Rimskog carstva na IstoËno i
Zapadno duæ rijeke Drine. »injenice i datumi poËinju se nagomilavati
1918. godine: stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,
koja se 1929. godine pretvara u Jugoslaviju. Tu, po Cohenovom
miπljenju, leæi korijen drame ∑ ne u stoljeÊima starih, krvavih sukoba,
kako su to pokuπavali da imputiraju zapadnjaËki politiËari poput
ameriËkog dræavnog sekretara Warrena Christophera. Christopher
je 1993. godine izjavio: “Mrænja izmeappleu sve tri grupe ∑ Bosanaca,
Srba i Hrvata ∑ gotovo je nevjerovatna. Ona je skoro zastraπujuÊa
i stara je viπe stoljeÊa. To je uistinu problem iz pakla”. Ne.
Problem je u samoj Jugoslaviji, u njenoj sedamdesettrogodiπnjoj
iskrivljenoj historiji koja je od poËetka izazivala nacionalne i vjerske
tenzije πto su morale biti skrπene silom, bilo pod kraljevskom
diktaturom ili pod komunistiËkim reæimom.
Tako, “ispriËati historiju od poËetka” za Cohena znaËi ispri-
Ëati je od trenutka kad je nastala prva Jugoslavija. Od trenutka
kad je poËeo rat u Hrvatskoj 1991. godine, a onda u Bosni 1992.
godine, datumi u hronologiji se poËinju nagomilavati. Gotovo
svaki mjesec je posebno oznaËen. Moramo joπ jednom preÊi kroz
sve faze rata kako bismo stigli do mjesta Ëija imena radije zaboravljamo:
Jasenovac, Omarska, Srebrenica... Podnaslov knjige,
Sagas of Sarajevo, simboliËan je, jer su tu i dogaappleanja u Beogradu,
na Kosovu, u Tuzli, BihaÊu, Kninu, Zagrebu...
Cohen, meappleutim, ne æeli da nas vrati u Bosnu za vrijeme rata
kako bi nas natjerao da ponovo proæivimo historiju. Ova nas knjiga
dovodi u poloæaj “licem u lice” s danaπnjom Bosnom. Rana nastavlja
da se gnoji. Ne samo zato πto Dayton nije postigao konaËno
rjeπenje za Bosnu. To nije bio samo jedan rat veÊ i ogledalo podignuto
prema zapadnom svijetu koje je odraæavalo odraz istine na
kraju 20. stoljeÊa. “Htio sam da dosegnem dalje od samog rata”,
piπe Cohen u svom predgovoru, “jer sam osjeÊao da bol koju Bosna
trpi leæi dublje od prolivene krvi. Na licima πto su mi neprekidno
bljeskala pred oËima, licima s modricama, licima πto ne mogu vidjeti,
bila je rana koja se Ëinila da doseæe dno naπeg doba”.
Cohen nas postavlja u poloæaj “licem u lice” s danaπnjom
Bosnom i zaustavlja nas u pokuπaju da pobjegnemo. Nakon
Ëitanja ove knjige, Bosna ponovo postaje naπa ∑ dok ne zaboli.
265