Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Svojim Ëvrstim pramcem zariva se u sastave Save i Dunava, ali
paluba za razgledanje je ulazni plato na veliki Kalemegdan,
odakle se vidi i rijeka i most, i crkva i ljudi.
Plovio sam njime joπ prije svjetskog rata, ali se toga, naravno,
ne sjeÊam. SjeÊam se plovidbe iz Ëetrdeset devete, na koju
me je vodila moja baka, moja majkica, koja je pedesete umrla.
NiËim nije bila optereÊena, ali pretpostavljam da se poslije tri godine
æivota u Sarajevu bojala da Êu zaboraviti drugi dio svoga
nasljedstva. Iπla je da obiapplee svoju bolesnu sestru, ali nije morala
na taj put mene voditi. SjeÊam se ulaska u voz na staroj sarajevskoj
æeljezniËkoj stanici, i toga kako sam, prije nego πto Êu na
visoki stepenik zakoraËiti, valjda od uzbuappleenja, ispustio iz ruku
dragocjeni termos, koji se rasprsnuo u hiljade sjajnih komadiÊa.
Stvarno sam plovio nekoliko puta od Beograda do Kladova na
Dunavu, dakle do mjesta gdje Ëitava naπa rijeka, sa obje svoje
obale, prelazi u Rumuniju.
Bilo je ovako: oko deset izjutra pribliæili smo se Kladovu, od
kog nisam mnogo oËekivao. Bio sam veÊ izmoren palankama, nijedna
ulica i dvadeset kuÊa na obali Dunava, zakljuËio sam da je
pametnije izvaliti se u naslonjaËu i predati se suncu i ljuljanju parobroda,
ali zbog nedostatka treninga nepokretnost mi je brzo dosadila,
poËeo sam se vrtjeti na stolici kao zdravo dijete na Ëasovima
muzike ili jezika, digao sam glavu i ugledao tankove od benzina ili
neËeg drugog kakvi se nalaze samo po pravim lukama, æeljezniËke
vagone na slijepim kolosijecima i kuÊe koje se prema centru sve
viπe razmnoæavaju i poveÊavaju broj spratova. Od tog iznenadnog
susreta odmah je proradio mehanizam iluzija, sliËan mehanizmima
starih satova, koji na isti naËin, naoko bez razloga, stavlja u
pokret neobiËne liËnosti i podneblja. Brod je pristao uz pocrnjeli
debarkader, blago ispupËenje obale sakrilo je i ono πto se sa rijeke
moglo vidjeti, a ni varoπica nije imala isturenih poloæaja zgodnih
za osmatranje ∑ pa ipak sam vjerovao da vidim na drugoj obali
aleju drevnih brijestova i parove πto lagano prolaze njenim vlaænim
stazama, starinsku crnu koËiju i u njoj ljepoticu pod velom
koja nekog Ëeka, iza zamagljenih prozora. Povremeno, u talasima,
nailazi gradska vreva, glasovi pijanih mornara i nakaznih prodavaca
novina, zvonjava plavih tramvaja i sirene teπkih autobusa, ali
nemoguÊe je doÊi do njenog izvora: svuda se prostiru samo tihe
sjenovite ulice bez prolaznika s lijepim kandelabrima, s turobnim
starim kuÊama, sa tamnim baπtama ukraπenim staklenim kuglama
i keramiËkim patuljcima koje Êe tamoπnja djeca zauvijek ponijeti u
srcima. Grad ima oblik kvadrata, pravilno podijeljenog na kvadrate,
pa na joπ manje kvadrate. Zove se Turnu Severin.
201