Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

82
“Rat i mir”, knjiæevna konferencija
u Norveπkoj, 3-5. IX 2001.
U toku pretposljednjeg dana Struπkog festivala faksom mi je
doπla “blagovijest” ∑ poziv da uËestvujem na knjiæevnoj konferenciji
“Rat i mir”, koju za nekoliko dana, poËetkom septembra,
organizuju norveπka vlada i Nobelov institut za mir, uz uËeπÊe
petnaestak pisaca iz cijeloga svijeta, od Juæne Koreje do Meksika
(meappleu pozvanima vidim imena ©tefana Hejma, Andrea Brinka,
Amosa Oza i Jevgenija Jevtuπenka, jedinog poznatog pjesnika).
Iako mi je odmah bilo jasno da sam pozvan u posljednji Ëas kao
predstavnik zemlje kojoj se trenutno “dogaapplea” naslov teme konferencije
(“ni rat, ni mir”), ali uz dobre æelje da uspjeπno zavrπi u
Strugi “poznati svjetski pjesniËki festival”, pomislih da bih sa
zadovoljstvom trebalo da prihvatim poziv, zato πto, ma koliko
mi bio potreban odmor kod kuÊe, isto mi je toliko potrebna i
jedna distanca od cijele ove “buke i bijesa” u kojima se svi nalazimo,
ne samo u Strugi veÊ i u Skoplju; da bih vidio gdje sam ja
kao pojedinac, a i kao predstavnik zemlje Ëije ime joπ uvijek
ispunjava stranice i ekrane svjetskih medija. Ovo sam otprilike i
rekao telefonom sluæbenici norveπke ambasade u Skoplju, prihvatio
bih poziv, ali samo pod dodatnim uslovom: da mi obezbijede
da povratna avionska karta bude preko Ljubljane, jer πestog
septembra poËinje festival u Vilenici (njegov direktor Istok Osojnik
zakazao je i susret direktora nekoliko evropskih festivala), a za
deveti sam veÊ bio potvrdio svoje uËeπÊe na meappleunarodnom Ëitanju
u Trstu. SljedeÊeg dana norveπka ambasada se saglasila da
povratna karta bude preko Ljubljane, ali su me opomenuli da
prethodno treba da izvadim slovenaËku vizu.
Kad sam se dvadeset i sedmog avgusta vratio u Skoplje, ispostavilo
se da bi problem mogao biti moj ispunjeni pasoπ ∑ u
njemu je bila ostala samo jedna prazna stranica i neka ona bude
za slovenaËku vizu, ali da li Êe “πengen” viza, koja mi joπ uvijek
vaæi, biti validna i za Norveπku? U norveπkoj ambasadi prvo nisu
ni sami znali kako da mi odgovore na to pitanje. Norveπka je potpisala
dogovor za prihvatanje “πengen” viza u proljeÊe 2001.
godine, ali moja viza je bila izdata nekoliko mjeseci prije toga (i
zato tamo nije bilo oznaËeno da vaæi i za Norveπku). Kad sam se
sljedeÊeg dana pojavio u ambasadi, sluæbenik koji izdaje vize tvrdio
je da moja “πengen” viza moæe biti validna i za Norveπku uz
dodatni peËat preko same vize, ali njegova πefica, tipiËna nordijka,
koja samo πto je ugasila jednu cigaretu veÊ je poËela da pali