Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Zbirka: Um Canto na
Espessura do Tempo (1992)
342
Nuno Júdice
FORMA
Traæio je slog ∑ neπto πto bi stavio na
pjesmu kao πeπir protiv kiπe ili protiv
sunca. Htio je obuÊi govor, kiticu, stih,
s neobiËnom elegancijom æonglera. »itao
pjesme drugih naglas, kao da su
njegove; i unatoË tome nije mu uspjelo da prodre
iz “aurea medocritas”, iz niskog tona πto oznaËuje
naivne plagijatore. Jedne noÊi iskoristio je
opustoπenu ulicu da je sebe posmatrao
u odsjevu staklenih vrata. “Ko
si?” pitao je svoj lik; i nije ga iznenadila
tiπina koja mu dade odgovor. Nije li bio on sam,
na kraju krajeva nesposoban objasniti bilo πta
u æivotu? Gradio je kule u oblacima; i pustio je
da se rasplinu a da se nije potrudio da zapamti
njihov izgled ∑ znaËi ono iz Ëega pjesme
jesu. I proπla je zima s ognjem svojih
voda; neko proljeÊe donijelo mu je ime koje se davno
odviknuo zvati; juli i august
bacili su ga u kolebanje popodnevâ. Zaπto
pisati? Pa ipak jesenji su se oblaci spustili
do krovova; dani su se skratili;
sjeverni vjetar je dolazio s dozivanjem
starog liπÊa. Zamisli da te posjete mrtvi;
otvori im stranicu; i otkrij da si jedan od njih,
omotan u Ëarπaf magle i retorike.