Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

32
Samo bizarnom sluËajnoπÊu bi se u Vipavi neko mogao sjetiti
da je mladi Dane Zajc u tom gradiÊu sluæio vojsku. A u Vipavi
je bio pod prisilom; zato njegova prisutnost nije imala nikakvih
πirih socijalnih ili kulturnih efekata. A makedonsko selo VevËani
je drugaËije. Tamo je Dane Zajc heroj joπ i danas, bar meappleu onim
generacijama seljana koji se dogaappleaja od prije petnaest godina
joπ sjeÊaju. Sa stanoviπta lokalne historije to je moguÊe lako razumjeti,
jer je dogaappleaj dobio agresivne odjeke po svoj jugoslavenskoj
πtampi. O Ëemu se radilo? Tada je Dane Zajc bio potpredsjednik
Druπtva slovenskih pisaca. Kasnije je, od 1991. do
1995. godine, kao predsjednik, Druπtvo i vodio, mada se u politi-
Ëki ispostavljenoj ulozi osjeÊao bar neudobno, a sigurno u njoj
nije naπao prirodan stav. Talenat, koliko ga imam, nije politiËki.
Politikom se moram baviti zato πto me ugroæava, jer trguje mnome i
za mene, bez moje prisutnosti, opisao je Zajc svoj moralni stav
Aleksandru Zornu u intervjuu 1990. godine. Na poËetku meappleunarodnog
festivala Struπke veËeri poezije, na kojem je, iste godine,
1987, Zlatni vijenac poezije dobio poznati poljski pjesnik
Tadeusz Ruzewitz, Dane Zajc je na mostu preko Crnog Drima, na
kojem su pjesnici tradicionalno Ëitali svoje pjesme tradicionalno
brojnoj publici, umjesto vlastite poezije radije protestno pro-
Ëitao telegram slovenskih pisaca. Telegramom su izrazili smionu
potporu vevËanskim seljanima. Oni su tada bili veÊ duæe vrijeme
izloæeni straπnim politiËkim pritiscima vlasti, koja je drastiËno
uskraÊivala VevËanima graappleanska prava. Ostali su bez slobodnog
dostupa pitkoj vodi. Vlast je, naime, htjela vodovod preusmjeriti
u etniËko albansko selo u susjedstvu, kako bi vodu upotrijebila
za kaænjavanje VevËana, bogatog peËalbarskog sela, iz kojeg je
viπe generacija radnika traæilo kruha u NjemaËkoj i posebno u
Sloveniji. Ta Ëinjenica, koja u sebi ne nosi samo redovne nov-
Ëane uplate od “privremenog rada u tuappleini”, nego i potencijale
socijalne samosvijesti, naravno, nije baπ niπta koristila seljanima
koji su ovako ili onako podupirali narastajuÊu politiËku opoziciju
komunistiËkom reæimu. Cijelo je selo, æene, djeca, starci, æivim
obruËem Ëuvalo izvor vevËanske rijeke, ali su ih policijski
batinaπi brutalno rastjerali. Dane Zajc je te postupke lijepo razgolitio
kada je u novinskom Ëlanku Kajanje, napisanom neposredno
po povratku u Ljubljanu, sarkastiËno upotrijebio æanr
staljinistiËkog kajanja i drugarske samokritike: U nedjelju, kad je
bila priredba (Struπki festival), joπ nisam znao to πto sad znam,
naime, da je upotreba elektriËnih pendreka u borbi sa æenama i djecom,
zakonito sredstvo. Niti to, da se smije zakonito pozvati osmogodiπnji
djeËak na sasluπanje, gdje ga isljednik, u skladu sa zakonitim