Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Boris A. Novak
POLOÆAJ KNJIÆEVNOSTI,
KNJIÆEVNIKA I KNJIÆEVNIH
UDRUÆENJA U SLOVENIJI
Poloæaj knjiæevnosti i knjiæevnika u Sloveniji u posljednjih
deset godina u osnovi je isti kao i u svim drugim zemljama srednje
i istoËne Evrope koje su iz socijalizma stupile u kapitalizam, iz totalitarizma
u parlamentarnu demokraciju: mada ta politiËka promjena
predstavlja povijesni korak naprijed, kultura, ukljuËujuÊi i literaturu,
izloæena je sada radikalnoj druπtvenoj marginalizaciji.
Zbog Ëinjenice da se radi o malom narodu, knjiæevnost je u
povijesti Slovenaca igrala nerazmjerno veliku ulogu: buduÊi da
se nisu mogli boriti za svoj jeziËni i kulturni identitet oruæjem,
Slovenci su se za svoj opstanak meappleu jaËim i gramzljivim susjedima
borili rijeËju, prije svega poezijom. U tom smislu Preπeren
i Cankar nisu samo najveÊi slovenski pisci, nego i temeljni
tvorci slovenskog narodnog programa. Jak OslobodilaËki front
za vrijeme drugoga svjetskog rata predstavlja jasan znak da su se
uloge maËa i pera razdvojile, mada veÊina brigada slovenskih
partizana joπ uvijek nosi imena pjesnika i pisaca. Poslije rata
knjiæevnost je obnovila svoj druπtveni znaËaj, prije svega kao kritiËka
svijest o tragiËnom poloæaju pojedinca u svesatiruÊem mehanizmu
totalitarne politiËke moÊi, πto je karakteristika disidentskih
grupa od pedesetih i πezdesetih godina (knjiæevni Ëasopisi
Beseda, Revija 57 i Perspektive bili su zabranjeni, s ozbiljnim
posljedicama po pisce i urednike) do osamdesetih godina (Nova
revija). U drugoj polovini πezdesetih i na poËetku sedamdesetih
godina tadaπnja mlada generacija (Ëasopis Problemi) s avangardistiËkom
poetikom zauzimala se za autonomiju fantazije i
pjesniËkog jezika. Kriza jugoslavenskog druπtva u osamdesetim
godinama imala je za posljedicu direktni politiËki angaæman
knjiæevnika koji su Ëinili jezgru pokreta za demokratizaciju druπtva,
πto se vidi i po neobiËnoj Ëinjenici da su prvi ustav samostalne
Slovenije formulirali pisci i zato se on zove knjiæevni ustav.
Mada je nezavisnost Slovenije bila proglaπena baπ u ime zaπtite
jeziËnog i kulturnog identiteta, novokomponirani “demokratski”
slovenski politiËari (koji su, uzgred reËeno, bili potpuno
anonimni u vrijeme kad je bilo opasno boriti se za demokraciju)
307