Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

200
svim zapadnim zemljama. Na povratku su i mene poveli sa sobom
u Francusku, bila sam zaduæena za Ëuvanje djeteta koje je
meappleutim u kolima ujela osa za jezik, i ja sam tada prvi put poËela
da ridam. Oni su mi tada rekli: “To se moglo svakom desiti”, i
“Zar ti ne shvataπ da si sada isto toliko naπa koliko i ova beba?”
Kad sam se ja udala, moj muæ i ja dobili smo od njih pismo
koje je poËinjalo rijeËima: “Draga naπa djeco”, i otada je njihova
kuÊa bila naπa kuÊa. GoπÊenja su bila obilata i rafinirana,
mada su, naravno, bila ista takva i kad mi nismo bili u gostima.
Naπ prijatelj je uvijek bio spreman da dokazuje da su hrana i piÊe
najljepπe i najveÊe stvari u Ëovjeka. J’ai bien mange et bien bu ∑ to
je bio rezime jednog dana, nekog mjesta, i Ëitavog æivota. Pod
piÊem je naravno podrazumijevao vino, ali nije imao niπta ni
protiv piva. Na naπem jeziku znao je da kaæe: “Pivo, pivo!”, a na
ruskom: “NiËevo amerikanskavo!”; taj usklik ponavljao je Ëesto,
smijuÊi se, sa zadovoljstvom. Vodio nas je na πetnju brodom po
Rajni, i tada je govorio: “Pogledajte kako je ona obala preko puta
fina i uredna, a vidite kako je ova naπa neuredna i lijepa.”
Kad sam se razboljela, trebalo je da idem na lijeËenje u Francusku,
o njegovom troπku, ali je doπao rat i sve je rasturio. Javljali
su mi se telefonom, brat i kuma, na telefonu se kod njih Ëulo kako
kod nas puca. Brat je rekao: “Skloni se!”, ja sam rekla: “Nemam kud
da se sklonim”, kuma je pitala: “Ko to puca?”, ja sam odgovorila:
“Pa Srbi!”, ona je rekla: “Kakvi Srbi, to po tebi pucaju muslimani!”
Rekla sam mome muæu da Êu nadæivjeti svoju mamu za ta-
Ëno deset godina. Zavjetovala sam ga da nikad viπe ne ode tamo, i
da nikad ne prekida vezu sa naπim prijateljem u Francuskoj. On
mu je kasnije napisao pismo ludo od bola, dao ga je jednom πvedskom
novinaru koji je putovao u Finsku da ga odande poπalje na
njegovu adresu. Odgovor je stigao neoËekivano brzo, opet preko
nekog novinara, i u njemu je stajalo: “Ako ubuduÊe æeliπ æivjeti sa
nama, odmah doapplei. Ti si naπ i ova kuÊa je tvoja kuÊa dok ima nas.”
Kad je rat zavrπio, moj muæ je otiπao da ga posjeti i da mu
Ëestita devedeset i neki roappleendan Ëetvrtog januara, ali ga je do-
Ëekala vijest da je umro, i to baπ na sam BoæiÊ. Dobro je jeo i pio,
zatim je rekao da Êe poÊi malo ranije u krevet, otiπao je u svoju
sobu i nije se viπe vratio.
Beograde, laku noÊ
Mornari iz Havane πto stoje sa strane, sa strane, pitaju:
“Kapetane kako se zove vaπ brod”? Moj brod zvao se Beograd.