Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Nikolaidis realizira u sasma jednostavnoj, veoma napetoj mozaiËnoj
fabuli, koja na momente zna ostvariti i uËinak dramskog
naboja.
ZapoËevπi kao kratka hroniËarska uputa u historiju i osnivanje
ameriËkog gradiÊa Grinsbergvila, roman Oni prati æivot
petoro ameriËkih srednjoπkolaca: Toma Dæonsona, i dva ljubavna
para Samante Plat i Dæeremi Dæonsona, te Toni Everton i
Sendi Bergera do njihovog tragiËnog kraja. Razvivπi odmah na
poËetku centralnu metonimiju romana ∑ groblje, na kojem je
izgraappleen Grinsbergvil i na kojem poËiva suvremena civlizacija ∑
Nikolaidis po zakonitostima krimiÊa suprotstavlja glavne protagoniste
svoje priËe. SuoËen sa moralnom degradacijom i zlom
koje generira suvremena kultura, Tom Dæonson postaje straviËni
masovni ubica u ime jezuitski shvaÊenog morala, dok Sendi Berger,
Toni Everton i Dæeremi Dæonson nastoje u maksimalnoj mjeri
iscrpsti sav hedonizam πto im ga omoguÊuje ta kultura. Na toj
osnovi se hedonizam nameÊe za osnovnu ideologijsku vrijednost
te kulture, πto na drugoj strani, kao suprotan ideologijski pol,
proizvodi ideologiju jeuzitski shvaÊenog morala i pravde/zloËina
u ime koje Tom Dæonson nemilosrdno ubija i svoje najbolje prijatelje.
Kliπee na kojima poËivaju krimiÊ, ljubiÊ, ili horor priËa
Nikolaidis puni paraboliËnim sadræajem. Lik masovnog ubice,
Ëitava serija zloËina, scena masovnog ubistva, hedonistiËko orgijanje,
sistem polarizacije meappleu likovima ∑ sve te kliπee Nikolaidis
vjeπto odræava, razvija, ali i razgraappleuje, da bi u konaËnici ostvario
roman parabolu, koji se kao napeta priËa Ëita u jednom dahu.
Posebno zanimljivo u Nikoladisovom romanu jeste izvedena
psihologija i “moralni” sustav masovnog ubice. “Etika” i ideologija
kako ih razvija Nikolaidisov lik nemalo u asocijativni
obzor i aluzivni prostor iskaza uvode Dostojevskog i njegove
Zapise iz podzemlja i Zapise mrtvog doma, a tehnika ispovijesti koju
primjenje Nikolaidis u asocijativni obzor iskaza uvlaËi Danila
Harmsa i njegovu prozu koja kroz ispovijest zloËinca hoÊe dokumentirati
zloËin. Naravno, ova dva pisca nisu jedini prisutni u
podlozi Nikolaidisove aluzivne igre. Taj spisak je znatno πiri.
Sotonizacija stvarnosti npr. u semantiËke mreæe teksta uvlaËi
Bulgakova, kao πto na drugoj strani parabolizacija iskaza nemalo
inisistira na kafkijanskoj i borhesovskoj fantastici itd. To znaËi
da Nikolaidisov viπestruko kodirani roman nije to samo na razini
postupka, same organizacije romana, nego i na razini semantiËke
mreæe teksta gdje obrasci kriminalistiËke, horor-priËe, ili
kliπeizirane priËe o masovnom ubici nose obiljeæja psiholoπke rasprave,
odnosno rasprave o “etiËkom obzoru lika” i katastrofiËkim
projektiranih vrijednosti,
kojima se iz taËke
sadaπnjosti i njenih
ideoloπkih, politiËkih,
moralnih i drugih potreba
(re)interpretira
nacionalna proπlost.
Otud su i ep i epska
pjesma iskljuËivo
zastupnici kolektivnog
identiteta i nacionalne
ideologije. Time se epska
vizija nacionalne proπlosti
isporuËuje recepijentu u
formi Ëiste politiËke
ideologije. Na drugoj
razini knjiæevnog teksta
epski kulturni kod
utemeljuje princip tzv.
obrnute mimeze. BuduÊi
da ne podraæava historiju
nego mitoloπki poredak
vrijednosti, on od
recepijenta, baπ zato πto
barata idealiziranim
sistemom vrijednosti,
traæi da u konkretnoj
druπtvenoj praksi, tj. u
recepijentovoj sadaπnjosti
postupa kao epski junak
u proπlosti, pri Ëemu se
kroz postupke viπestrukog
identificiranja recepijenta
i epskog svijeta zbiva
proces obrnute mimeze,
odnosno onaj momenat u
kojem sama stvarnost
poËinje podraæavati
knjiæevnost, kako je to
uoËio Dostojevski u svojoj
kritici sentimentalnog
modela romana i
njegovih negativnih
uËinaka na ruske Ëitaoce
svoga doba. Na treÊoj
razini epski kulturni kod
utemeljuje tzv. princip
dvostruke prismotre koji,
kao temeljno naËelo
njenog funkcioniranja,
ustanovljava Vladimir Biti
u modelu kvantitativne
lektire, tj. one lektire koja
391