Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

promjene granica, ali, svakako, uz njihovo postepeno praktiËno
iπËezavanje po ugledu na EU. Ipak, najvaænije je da ne bude velikih
potresa u regionu, koji bi izazvali Albance da okrenu svoje
oruæje, na primjer, protiv snaga UNMIK-a i KFOR-a na Kosovu i
tu su manje vaæni mnogobrojni primjeri etniËkog ËiπÊenja drugih
etniËkih grupa: Srba i Roma na Kosovu, odnosno Makedonaca
iz tetovskog i kumanovskog kraja. Jer, gdje god je zakoraËila
‘manjinska’ albanska noga, tamo nije viπe bilo mjesta za druge
manjine...”
©to viπe govorim, sve se viπe, vidim, osipa paænja s kojom je
on poËeo da me sluπa, da bi na kraju pogled poËeo da mu luta ka
improvizovanoj govornici na kojoj, baπ u tom Ëasu, Hvang po-
Ëinje da Ëita odlomke iz svoje proze na korejskom. Uz engleski
prevod, doduπe, njegovog ameriËkog prevodioca, koji, opet, Ëita
toliko brzo i mehaniËki profesionalno, kao tumaË, pa i ja teπko
mogu odoljeti da ne zadrijemam.
Sjutradan propuπtam doruËak i u konferencijsku salu dolazim
tek pri kraju sesije, u trenutku kad rezime Ëitave konferencije
daje upravo “moj” Norveæanin. Kjarten Flegstad navodi samo
neke primjere veÊ navedenih izvjeπtaja sa kriznih æariπta πirom
svijeta i pritom ne spominje ni mene, ni Makedoniju, jer smo
vjerovatno ostali “bijela mrlja” za moÊ ili za interes njegovog
razumijevanja. U pitanju je oËigledno tradicionalna evropocentriËna
“strategija marginalizacije” vlastitih zabaËenih regiona i
podzemnih ideologija koja je dva puta do korijena razdrmala i
Evropu, i svijet.
februar ∑ mart 2002.
POST SKRIPTUM
15. maj 2002.
Nikad nisam pisao (ili “vodio”) dnevnik, osim πto sam usput
∑ kad mi je bilo dosadno ili kad nisam znao πto da radim u bukvalnom
smislu ∑ zapisivao neke impresije (podatke) i to najËeπÊe
putujuÊi, pa bi se iz toga naknadno mogla roditi neka pjesma,
putopisna proza ili esej. Tako je nastao i ovaj pokuπaj da napiπem
dnevnik o “onome πto mi/nam se dogaapplea”...
On je, dakle, nuæno retrospektivan (ili viappleen/voappleen u retrovizoru
mog sjeÊanja), pa zbog toga i nije hronoloπki dosljedan,
iako sam se (kako bi se Ëitalac mogao orijentisati) dræao nekih
103