Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

U straπnoj onoj veËeri i miru,
kad smo ti truplo umivali svelo
da lijepi nemir vratimo svemiru,
kristalno jasno ná se uzeh smjelo,
osupnut, svoju ljudsku smrt: od sada
ja, ja sam gola rana Ëije djelo
πtitit’ je djete od tuËe πto pada,
jedinom smrÊu vlastitoga tijela
πto sjeÊanjem buduÊnosti se nada
i pjeva zbogom, ritmom snijega bijela.
Onamo letim s pticama πto jate
seleÊ’ se, plaËuÊ’ dok se vraÊam ná te,
moj oËe.
KRUNIDBA
(sonetni vijenac)
9
TjesnoÊa na dva otvara se dijela.
Taj stih je tren predòlujne tiπine
©to skuplja svijet, te same krhotine.
Bjeæim od straha plesnim ritmom tijela.
Nad golim grobom gdje je povijest cijela,
Tajanstveni se Ëas ko Ëempres vine,
I nebom, kao mora iz davnine,
Bliæi se privid kotaËa nam vrela.
Gle, doga s njuπkom od krvave sline!
Dok jutro tinja, stih od straha stenje,
Grad kula je od stakla i bjesnine,
Dijete spaπava prostor za motrenje.
Dijete je praznik, roappleen iz praznine.
Dijete je kruna. Krunim te, æivljenje.
(uz treÊu obljetnicu smrti,
30. prosinca 1994)
Preveo Luko Paljetak
151