Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Obrisala sam ih o travu. Voda se u opkoljenom gradu Ëuvala za
vaænije potrebe.
Rukava koji je stradao od jednog povlaËenja ... sam se mogla
sjetiti. Nije bila posrijedi nevjerica pred sivim zidom. Niti je
kamËenje cigarete bilo... Bilo je neπto... treÊe.
...Ali najjaËe od svega sam se sjetila odjeÊe koju sam na sebi
imala dok sam iπla prema ulaznim vratima, nakon πto su tri kratka
udarca po njima, Ëaj za jedno pretvorila u Ëaj za dvoje. Æenski
lik u takvoj sceni zastane na tren pored ogledala … ili makar
ruku prinese licu i kosi.
Ja sam prolazila kroz neosvijetljen hodnik. Ipak sam ruku
mogla prinijeti licu ili kosi. Nisam. Pelerinu, crvenu, sa kukuljicom,
sam na sebi imala. Rad dablinske krojaËice, Katarine Nugant.
* * *
Za desetogodiπnjicu opsade organizirana je i izloæba pisama
koja su primali stanovnici opkoljenog grada. Niti jedno izloæeno
pismo nije bilo potpisano Vinetuovim imenom. Tri su takva
stigla na broj 9. Zbog njih sam morala koristiti πtampana slova.
DjeËak se sa pisanim joπ nije snalazio.
Pismo sa æigom Splita, ispisano djeËjim rukopisom, na broj
9 nije moglo stiÊi. Ali, moglo je ono u kojem bi profesorskim
rukopisom, bilo ispisano tek:
Shelley?
Nije stiglo. Moæda stigne. Profesor je æiv. (Svugdje postoje
godiπnjaci u kojima profesori koji su prestali pisati joπ od svoje
doktorske teze objavljuju svoja predavanja. Onaj ko ih je sluπao,
nema volju da ih proËita. Ali, onom ko je proæivio dane opsade,
nije mrska prilika kada moæe reÊi... Pazi, molim te, joπ je æiv.)
Umrla je Danica. Desetak dana nakon πto je nisam pronaπla
meappleu imenima izloæenim na sivom zidu, pronaπla sam je u
novinskim osmrtnicama.
187