Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

216
I stvarno nije. Nikada.
Otiπla je gore u kuÊu. Iπla je na balkon. Na balkonu je ispekla
veliku papriku te je pojela. ProËitala je πesto pismo.
Veliki bijeli kristali ∑ maglovit dan. U magli magla. U magli
niËeg. U magli smo.
pisalo je u njemu.
Ostala je sjediti na balkonu. Sunce je lizalo ogradu. Ispod
balkona bile su stare, siromaπne, uboge kokoπi. I debela svinja. I
dvije koze. Sjedila je u krvi sunËevih zraka znajuÊi da nikad neÊe
ostaviti taj balkon, sobu, krevet na kojem je sjedila i Ëitala sedmo
pismo. Cijelog æivota ga je Ëitala. Ljudi su je vidjeli kako je sjedila
na balkonu, u moËvari ljudskih osjeÊaja.
∑ Debeljuπka,
mahali su joj,
∑ Doapplei. Doπli su Bugari. S velikim kolima. Prodaju boju za
kosu. I jedna od prodavaËica ima kosu do poda. Po njoj hoda,
stvarno. Svi mi kupujemo kod nje. Tako moæemo na tren stati na
prostirku njene kose. Divno je.
Ili:
∑ Debeljuπka, doapplei. Danas Êe se sve æene u selu skupiti kod
Babe Nate. Pa danas je dan kada izraappleujemo papirnato cvijeÊe.
Sjedit Êemo na podu i raditi papirnate cvjetove, Debeljuπka, znaπ
kako su lijepi papirnati cvjetovi, kako πuπti, ππππ, napravit Êemo
im stapke i Baba Nata Êe pjevati, a ujutro Êemo ih pustiti po
jezeru.
Plivale su dugo dugo.
Ili:
∑ Debeljuπka, doapplei, pustit Êemo lampione po jezeru, svi Êemo
biti tamo, Debeljuπka, Djed Êe doÊi, Lijepa Êe ga dovesti, donijet
Êe jastuk da na njemu sjedi, a on Êe sjediti i gledati u svjetlost,
u lampione, jezero Êe biti tiho i toplo, i nitko neÊe znati πto
on misli, starac, nitko.
Njegove su se oËi opsjednuto sjajile.
A ona je sjedila na balkonu. Kraj nje je bila maËka. MaËka je
bila stara i umorna. Na balkonu je sjedila, Debeljuπka, debela i
tiha.