Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

4. NemoguÊnost jednostavnog prijenosa
Danaπnje bosansko druπtvo jeste paradigmatiËan sluËaj za
svijet kao cjelinu. Iako je povijesno, prostorno i jeziËki jedinstveno,
ono je razdijeljeno u suprotstavljene etniËke, religijske i
politiËke zasebnosti. Njihova danaπnja imena su Boπnjaci, Hrvati
i Srbi. To nisu religijske zajednice. Ali, u njihovim etno-nacionalnim
i politiËkim ideologijama religija Ëini sadræaj bez kojeg,
izgleda, cjelina zasebnosti ne bi bila moguÊa. Religija zadræava
svijest o historijskom trajanju. Ali, njezini nauk, obred i vrlina
bivaju potËinjeni i preoblikovani zarad ukljuËenja u ideologijski
nacrt. KljuËni pojmovi religije gube znaËenja koja imaju u tradicijskoj
intelektualnosti. Njihova znaËenja su najËeπÊe izvrnuta u
odnosu na izvorni smisao. Nastojanje da ta promijenjena zna-
Ëenja budu koriπtena u opisivanju i prouËavanju minulih historijskih
pojava neizbjeæno dovodi do krivih slika. Danaπnji
krπÊanstvo ∑ i pravoslavno i rimokatoliËko ∑ i islam nisu i ne
mogu biti pojmovi i pojave sa znaËenjem koje je jednako s onim
u bilo kojem ranijem razdoblju. Jednostavno preslikavanje danaπnjih
znaËenja u neka druga vremena ne moæe biti niπta do
nasilje u postupku prikazivanja i tumaËenja povijesnih pojava.
Posljedice tog su gubljenje religijske intelektualnosti u njezinome
izvornome smislu. Jezik, znaËenja i simboli religijskog nauka
i obreda gube svoju povezanost s vrlinom. Njihovo uklju-
Ëivanje u ideologijsku naraciju i druπtvene pothvate oduzima im
vezu s natpojedinaËnoπÊu. Tako, oni zadobivaju postojanje koje
je odvojeno od Temelja, te se tumaËe kao sama zbilja. Iz tog
proistjeËe izobliËenje svijesti koje proizvodi groteskne druπtvene
pojave Ëiji su najgori oblici masovna nasilja i razaranja u dvadesetom
stoljeÊu. Jednost pokazana u prividnoj dvojini jastva i
Jastva biva raskoljena. Svijest o Ëovjeku, druπtvu i svijetu biva
zamrznuta u nekoj od njezinih slika. Pri tome se poriËe njezina
promjenljivost. Nema viπe zbilje jastva. Tako, uvjetna slika koju
je jastvo prihvatilo biva proglaπena potpunom. »ovjek, druπtvo
i svijet, koji su u neporecivom neskladu s tom slikom, moraju
biti preinaËeni. Takav sukob ljudskog preoblikovanja svijeta radi
njegovog usklaappleivanja s apsolutiziranom slikom, na jednoj, i
vazda neuhvatljivom zbiljom, na drugoj strani, pokazuje se kao
groteska u kojoj politiËka moÊ neizbjeæno proizvodi patnju, ubijanje
i razaranje.
Ova rasprava kani ukazati na taj odnos izmeappleu savremene
slike Bosne ∑ u modernome i tradicijskom vidiku ∑ i naËina njezinog
preslikavanja u prijelazno razdoblje petnaestoga stoljeÊa.
227