Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

26
ZajËev autoritet najveÊeg æivog pjesnika na slovenskom jeziku
potvrappleuju i brojne nagrade, ukljuËujuÊi i Ëlanstvo u Slovenskoj
akademiji znanosti i umjetnosti i Preπernovu nagradu za æivotno
djelo, najveÊe slovensko priznanje za umjetnost. A svojevrsna
ironija, mada dobrodoπla, krije se u Ëinjenici da je sabrana djela
Daneta Zajca, koja je priredio Boris A. Novak, u privatnoj izdavaËkoj
kuÊi “Emonica” 1990. godine, kao krupan pothvat u pet
knjiga, objavio, a onda, izmeappleu ostalog i zbog toga skoro propao,
kontroverzni Duπan Cunjak, ljubljanski Srbin.
Knjigu kupimo, posudimo je ili ukrademo, a pjesniËka vizija u
njoj je dar. Kada smo na njega pripremljeni, ne bivajuÊi toga svjesni,
tada nam se dogodi mala epifanija. VeÊina nas se bar jednom u
æivotu suoËi s umjetniËkim djelom koje nas zaustavi u rutinskim
kretnjama i navikama. Takva nam suoËenja kazuju da nismo to πto
umiπljamo da smo, jer nas izbace iz ustaljenog kolosijeka i nauËenih
odnosa, razotkrivajuÊi pri tom dimenzije egzistencije s one strane
svakidaπnjeg æivota. Mogu nas πokirati, tjeπiti, uzbuappleivati ili odbijati.
Neke epifanije su alegorije koje aktiviraju kratke detonacije
uvida u suπtinu stvari. Druge su poput misterioznih fabula koje nas
vuku u nepoznato; treÊe, opet, imaju crte mitskih snova ili filmova
strave i uæasa, ili Ëak πala. Na naπem putovanju od djetinjstva do
starosti moæemo ih moæda nabrojati na prste jedne ruke, a one ipak
imaju svoj prostor meappleu æivotnim dogaappleajima koji su najvredniji
sjeÊanja. Za mene je takva bila i poezija Daneta Zajca. Ipak je nisam
odmah otkrio. Doduπe, i sam sam pisao pjesme, veÊ u gimnaziji,
ranih osamdesetih godina, ali moje Ëitateljsko sazrijevanje, koje je
Ëesto preticalo lirsko, proticalo je izmeappleu korica drugih i drugaËijih
knjiga. Daneta Zajca sam, kao pjesnik koji prepoznaje vlastitu nesposobnost
da izrazi ono πto je snaænom autoru uspjelo, blagodarno
otkrio tek negdje na treÊoj godini fakulteta. Dakako, ZajËevu poeziju
Ëitao sam i ranije, na kraju krajeva studirao sam komparativnu
knjiæevnost i redovno pisao knjiæevne kritike, tako da mi je bar na
informativnoj ravni bilo nemoguÊe zaobiÊi ZajËev doprinos riznici
moderne slovenske lirike. A ipak sam tek poslije jednog ljetnjeg pohoda
u Julijske Alpe, poslije jednog potresno lijepog doæivljaja
usklaappleenosti olujne prirode, dahtavog disanja i staze koja se kruπila
pod gojzericama, dakle poslije doæivljaja koji nisam znao opisati,
naletio na knjigu Jesi li vidio. Na policama “Trubarovog antikvarijata”
leæala je, poput trgovaËkog ostatka, knjiga velikog formata, s
apstraktno lijepim fotografijama Zmaga Jeraja. Izaπla je 1979. godine.
Odmah sam je kupio. U njoj je objavljena i pjesma koja je u
kapsulu stihova zbila kipljenje proturjeËnih osjeÊanja iz moje
nijeme epifanije negdje na pola puta izmeappleu Koritnice i Krnskog