Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

prirodi, arhitektonsko zasnovanoj strukturi i rasponu upotrebljenih
verzifikacijskih stilova nadilazi takoreÊi sve πto je srpska
poezija iznjedrila u zadnjem desetljeÊu, “pa i πire”.
KuÊa Bahove muzike, Ëiji je istoimeni prvi dio izaπao 1993, da
bi mu se slijedeÊe godine pridruæio Æivi pergament te godine
1995. dobio svoj zakljuËni dio u doæivljajno moæda najsnaænijoj
zbirci Evropa pod snegom, u sadaπnjem je obliku opremljena opseænom
bibliografijom kritiËkih tekstova. Po tome se vidi kako se
πiroko, uza sva protivljenja, Danilov utisnuo u kolektivnu svijest
srpske knjiæevne javnosti. I ne bez razloga. Trilogija predstavlja
pravu riznicu lirske refleksivnosti u kojoj Danilov pokazuje sjajno
∑ premda tu i tamo poneπto artificijelno ∑ poznavanje brojnih
lirskih æanrova i nevjerojatan katalog koriπtenih rijeËi, koje
seæu od manieristiËkih arabeski do manje prisutnih epifanija popularne
kulture.
Danilov je naime sposoban udahnuti ∑ πto je mnogo vaænije
∑ vitalno naËelo raappleanja Ëak i u melankoliju i neoromantiËni
spleen, u te naizgled izblijedjele egzistencijalne stavove. »ini se
da mu to uspijeva zato πto se ne obazire mnogo na teorije o smrti
poezije kojom kritiËarski gavrani joπ od samih poËetaka modernosti
popraÊaju svaku novu generaciju pjesnika. Danilov se radije
∑ s cjelovitim egzistencijalnim ulogom ∑ podvrgava boæjoj milosti
stvaranja, πto Êe reÊi da se izlaæe imperativu po kojem sam
ispisuje svijet u bivstvovanje. Krπenje tabua i grijeh, nijemost i
jezik, prapoËelo kaosa i muzikalni red stihova, strasna æelja za
nadilaæenjem moderne fragmentarnosti kao i rehabilitacija renesansnog,
naroËito baroknog mentaliteta ∑ to su samo neke od silnica
koje se pretaËu u poeziji D. J. Danilova, ostavljajuÊi Ëitatelja
u slatkoj pomutnji osjetila i duha, na kakvu u suvremenoj poeziji
nismo navikli. Moæda je njegova lirika tako privlaËna upravo
zbog “ljepote groze”, premda se katkad ne moæe otresti poneπto
nasilne artificijelnosti ∑ no to je u tako opseænom opusu vjerojatno
neizbjeæno.
Ono πto mi se Ëini zaista vaæno je to da poezija D. J. Danilova
utjelovljuje nadu u vremenu beznaapplea, vraÊa vjeru tamo
gdje je prije bujao cinizam nemoÊi i πto baudelaireovski sinestetiËkim
slikama, kao i ushitom koji se napaja kod Miloπa Crnjanskog
slavi proturjeËnost æivota, onako kako ga vidi dionizijska
osjeÊajnost tog izuzetnog pjesnika. Okretanje D. J. Danilova secesijskoj
poetici, nimfama i lijepim djeËacima pod slapovima
zlatne kiπe moæda je manje zavodljivo od zavodljivosti upravo
njegove eruditske i jeziËno izvorne energije kojom je kadar divinizirati
pjesmu mijenjajuÊi je u ritual, kao πto navodi Bojana
367