Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

odrediti mjeru interesa za suradnju s drugima, ali nema pravo
vlastitu idiosinkraziju nametati kao standard ponaπanja drugima.
Ratovi voappleeni proteklog desetljeÊa na svima su nam ostavili
duboke oæiljke. PoËinjeni su straπni zloËini, izreËene uæasne uvrede. U
svemu tome vaænu su ulogu imali i knjiæevnici. ÆiveÊi u nedemokratskom,
monopartijskom druπtvu umjetnici i nezavisni intelektualci
preuzimali su funkciju politiËkih tribuna, artikulirajuÊi stavove
koji nisu mogli biti izreËeni u oficijelnim politiËkim forumima
i medijima. Ne moæe se poreÊi da su u mnogoËemu oni imali ulogu
pionira demokracije. Ali, u naπih pisaca moglo se primijetiti i duboko
uvjerenje da su oni, kao intelektualni reprezentanti malih naroda
(kojima ∑ zna se ∑ neprekidno prijeti opasnost asimilacije i
gubljenja identiteta), duæni preuzeti ulogu Ëuvara kolektivne memorije,
branitelja nacionalnog identiteta. U situaciji kad se raspada
zajedniËka dræava, kad se uruπava ideologijski sustav, dio je pisaca
povjerovao u svoju profetsku funkciju nacionalnih bardova koji
modeliraju politiËku buduÊnost vlastitih naroda. Shvatio je svoju
ulogu na anakroni naËin koji se hranio mitskim slikama narodne
epike ili romantiËarske poezije devetnaestoga stoljeÊa.
Joπ u osamdesetim godinama suoËili smo se s procvatom
novopovijesnih romana, koji se nisu bavili povijeπÊu u postmodernistiËkoj
maniri historijske metafikcije, veÊ su iz vizure militantnog
nacionalizma osvjetljavali proπlost svojega naroda pothranjujuÊi
nacionalne frustracije, prokazujuÊi neprijatelje, konstruirajuÊi
ideoloπku podlogu buduÊih ratova. Devedesetih godina
mnogi se pisci pojavljuju kao pisci udvoriËkih lauda nacionalnim
voappleama, a neki Ëak i kao glavni idejni arhitekti koncepata
prekrajanja granica i etniËkih ËiπÊenja.
Naπ Ëasopis namjerava analizirati te procese koji su obiljeæili
protekle godine: temu rata i odgovornosti za zloËine nemoguÊe
je izbjeÊi. Meappleutim, iako je rasprava o krivici za rat i zloËine, osobito
o knjiæevniËkoj odgovornosti, neizbjeæna pretpostavka svakog
okupljanja oko zajedniËke Ëasopisne platforme, to ne bi smjelo biti
jedinom temom ovoga glasila. Namjeravamo se, prije svega, baviti
afirmativnim aspektima kulturne komunikacije juænoslavenskih
kultura: prezentiranjem knjiæevnih radova ponajboljih pisaca
s ovoga podruËja: onih Ëije knjige dobro poznajemo, Ëitali
smo ih s radoπÊu i straπÊu, osjeÊali ih kao vaæan dio naπega kulturnog
formiranja, ali objavljivat Êemo i one mlaapplee, meappleu kojima
ima i niz pisaca koji su se afirmirali kao internacionalne knjiæevne
zvijezde, prevoappleene na mnoge jezike, o kojima se u susjednim
kulturnim sredinama zbog barijera postavljenih da bi
sprijeËile kulturnu komunikaciju ne zna mnogo.
9