Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

304
knjiæevnosti paænju koju ona zasluæuje, kako bi je lakπe zauzdale
i uËinile svojom sluπkinjom, sarajevsko udruæenje pisaca usrdno
se nudilo tim ideologijama, Ëak i onda kad se htjelo toboæe depolitizirati
pokuπavajuÊi da se pretvori u sindikalnu spisateljsku
organizaciju.
U situaciji u kojoj je predsjednik druπtva pisaca, uistinu
vrstan prozaist i romansijer, uveo u literaturu Torkvemadine metode
Ëitanja, za oËekivati je bilo kakvu takvu vrstu polemiËkog
dijaloga. DominirajuÊi spisateljski sitnoπiÊardæijski mentalitet,
meappleutim, ostao je nijem.
Nijem je bio i onda kada su velikosrpski faπisti, KaradæiÊ i
drugi ratni zloËinci, Ëlanovi predratnog druπtva pisaca BiH pripremali
straviËni zloËin.
U buci i bijesu politikanstva, u amoralnom lakejstvu politiËkim
moÊnicima tavore bosanska knjiæevniËka udruæenja, pogotovu
ono zapadnomostarsko i banjaluËko. SreÊom, bosanska
ratna i postratna knjiæevnost veÊim svojim dijelom ne liËi na
knjiæevniËke udruge. To znaËi da su se pisci znali izdiÊi iznad
bijede svojih profesionalnih udruga, bez kojih se oËito ne moæe
rijeπiti kriza izdavaËa, kriza Ëitaoca, kriza knjiæevne kritike, πto je
unutarliterarni kontekst koji obiljeæava ovdaπnju knjiæevnu
praksu. Ostaje da se vidi hoÊe li novo rukovodstvo sarajevskog
Druπtva pisaca BiH na Ëelu sa Sidranom pozabaviti tim goruÊim
pitanjima, ili Êe se i ono brukati onda kad se sjeti da postoji.
Na naπu anketu o druπtvima pisaca BiH Amir Brka odgovorio
je zanimljivom pjesmom, napisanom 1996. godine, na vrhuncu
IzetbegoviÊeve vladavine, Marko VeπoviÊ svega jednom reËenicom,
a Ivan LovrenoviÊ potrudio se da razjasni suπtinu apsurdistana.