Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Tvrtko KulenoviÊ
FRANCUSKA VEZA
On je bio zaljubljen u moju mamu u vrijeme kad su oboje joπ
bili bezmalo djeca. Nikad nisam pitala da li je i u kolikoj mjeri ta
ljubav bila uzvraÊena, ali joj je on ostao do kraja vjeran. Moglo je
od toga neπto i biti, ali je doπao rat i sve rasturio.
Nastupilo je doba neimaπtine i gladi, hranili su se hljebom i ribom
koju bi mamin otac, moj djed, eventualno ulovio u kanalima
i u pritokama Ila. VoÊe nisu vidjeli mjesecima, moæda godinama.
Po zavrπetku rata moja mama udala se za moga oca, “srpskog
appleaka”, podanika siromaπne savezniËke dræave koji je doπao u Francusku
da studira. Kad je nagovijestio mome djedu da ima namjeru
zatraæiti ruku njegove kÊeri, ovaj mu je rekao da doapplee ujutro
u pet na odreappleeno mjesto na obali Ila, gdje je tih dana pecao ribu.
Zatim je djed odluËio da poapplee u posjetu svojoj kÊeri, da vidi tu
siromaπnu savezniËku zemlju u koju se ona iznebuha udala, i kad
su u Ëast njegovog dolaska dovezli pred kuÊu kola puna lubenica
zinuo je od Ëuda.
Mamin prijatelj se u meappleuvremenu oæenio, dobio dvoje djece,
razveo, ponovo oæenio, i opet dobio dvoje djece. Poπto se u
meappleuvremenu i bez obzira na lubenice jasno pokazalo ko je siromaπan
a ko bogat, rekao je mome ocu: “Ti si njen, a to znaËi da
si naπ. PoËni neπto, a mi Êemo ti u svemu biti od pomoÊi”. Moj
otac je bio na putu da se uz njegovu pomoÊ malo i obogati, ali
je doπao rat i sve rasturio.
Za vrijeme rata otac je vodio takozvanu “Centralu za humor”,
πto ga je poslije osloboappleenja moralo koπtati glave, ali je
istovremeno radio za partizane o Ëemu je posvjedoËila jedna
æenska sa kojom se zatim morao oæeniti.
Mama je ostala sa nama i pred prvi poslijeratni BoæiÊ jela je
πunku koju smo dobili na poklon od tate, koji je bio prestao da
slavi ovu vrstu praznika. Pokazalo se meappleutim da je πunka sadræavala
bacil botulinusa; mi djeca smo se izvukli, ali je mama
umrla na sam dan BoæiÊa. Posljednji put sam je vidjela u mrtva-
Ënici, imala je papiriÊ vezan za noæni palac na kojem je pisao
broj 48, a upravo toliko je imala godina.
Mamin prijatelj probio se iz Francuske kolima sa æenom i devetomjeseËnom
bebom, po nemoguÊim cestama i uprkos Ëinjenici
da je naπa zemlja tada joπ uvijek bila u vrlo loπim odnosima sa
199