Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

36
godina, kada zaneseni Ëitatelji poezije nisu imali na raspolaganju
ni jednu jedinu antologiju slovenskog pjesniπtva u engleskom
prevodu, dok je slovenskih pjesniËkih zbirki u ameriËkoj “republici
knjiæevnosti” bilo taman toliko za jedan stolarski dlan, πto
znaËi takav na kojem nedostaju tri prsta. Dakle, Dane i ja smo iz
jedne anonimne nacionalne tradicije doπli nastupati u kulturi u
kojoj jaram anonimnosti nosi pojedinac. Zbog toga πto su Daneta
Zajca njegovi mladi Ëitatelji prepoznali kao velikog pjesnika, bez
obzira na zaπtitu kolektivnog slovenskog ugleda, o kojem Amerikanci
naravno nisu imali nikakvih predstava, ubijeappleen sam da
upravo duboko individualno uæivljavanje u njegove pjesme
svjedoËi o tome da dobro umjetniËko djelo ne poznaje vremenska
ograniËenja ukusa, etniËkih predrasuda i nazora o svijetu.
Usprkos nuænim pomutnjama o granicama jezika kao granicama
onog svijeta koji jezik uopÊe moæe izraziti, dobra pjesma, ipak, i
mada kroz koprenu prevoda, ljubi Ëitatelja u najintimnije mjesto,
jer govori snagom arhetipskih situacija u kojima mi Ëitatelji
otkrivamo vlastite portrete. To je zahvalnim ameriËkim Ëitateljima
u Chattanoogi, u dræavi Tennessee, ponudio Dane Zajc u
trodnevnoj knjiæevnoj radionici kakvih je u zemlji izmeappleu Atlantika
i Pacifika u suπtini bezbroj. Tada sam veÊ nekoliko godina
bio na postdiplomskom studiju u New Yorku , tako da nije neobiËno
πto sam bio veÊ upoznat s institucionalizacijom pjesniπtva
kao discipline koju predaju na univerzitetima zato da bi, pored
podsticanja zanatske spretnosti, svoju nomadsku mikro-zajednicu
dobili i pisci, koji se, u ogromnim prostranstvima te naporne
i fascinantne kulture ne mogu nadati prednostima europskog
kavanskog æivota i spontanim oblicima druπtvenosti. Na ovom
mjestu ostavljam po strani pomisao da kavane, kao civilizacijske
institucije, veÊ i u suvremenoj Europi nezadræivo iπËezavaju u
mit. Radije prizivam pred unutarnje oko tu sliku, sliku u slici.
Zajc je sjedio nepomiËno, veÊ nekoliko sati, na zelenom
“abπlesanom” naslonjaËu u primaÊoj sobi Richarda Jacksona,
profesora knjiæevnosti i pjesnika koji je o njemu napisao nekoliko
pronicljivih eseja. Zabava se uspinjala ka vrhuncu, u kuÊi
nije bilo mirnog kutka. Jasno, trebalo je na odgovarajuÊi naËin
proslaviti kraj radionice i predavanja iz suvremenih pjesniËkih
stilova. Ti se stilovi Daneta Zajca vjerojatno nisu mnogo ticali. A
i zaπto bi. Do boli u koπtanoj sræi je ovladao samo jednim: svojim.
Ako Ëovjek piπe kamene temeljce u jednoj duhovnoj graappleevini,
dekorativni volanËiÊi stiha ga opravdano ne mogu pretjerano
zanimati. Ako ga uopÊe zanimaju. Zanimaju ga, prije svega,
naËini na koje vlastitu mraËnu opsjednutost izreÊi neËim