Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Tonko MaroeviÊ
PJEVIDRUZI U ZBOR!
IdealistiËke pripomene u nedostatku
idealnog Druπtva pisaca
Nikad nije bilo lako okupiti individualce, a pisci, knjiæevnici,
pjesnici, dramatici, prozaici, kritici uglavnom su jako svojeglava
Ëeljad, Ëesto izrazite osobnosti ukoliko ne i pravi osobenjaci. Pa
ipak, razni oblici druæenja i udruæivanja stari su gotovo koliko i
sama literatura. Naravno, ne smijemo pritom mijeπati generacijske
grupacije s estetsko-stilskim povezivanjima, nacionalnojeziËne
aglomeracije s politiËko-partijskim afinitetima. Ali veze i
obaveze ulanËavale su takoappleer pisce, bilo iz mentorsko-mecenatskih
motiva bilo pak iz pragmatiËno-funkcionalnih razloga
boljeg preæivljavanja.
U postsocijalistiËkom razdoblju dovedeni su u pitanje svi
oblici ranijih druπtvenih odnosa, a posebno oni zasnovani na
odreappleenim povlasticama ili na specifiËnom statusu “opÊedruπtvene
vaænosti”. Ne zavaravajmo se, stanoviti autoritet i obavezu
javne podrπke nekadaπnja druπtva (ili udruæenja) knjiæevnika u
Jugoslaviji temeljila su joπ na baπtini (socrealistiËke) uloge pisca
kao “inæenjera ljudskih duπa”. I kad je sreÊom dokinuta takva
izravna funkcionalnost, nije sasvim izgubljena aura knjiæevnosti
kao medija od opÊeg interesa niti zanijekana proroËko-svjedoËka
narav pisca kao jamca dugoga pamÊenja kolektiva ili kao senzora
novih, buduÊnosnih projekcija. DapaËe, pod kiπobranom povijesne
misije (“Specijalnih izaslanika”) knjiæevne su organizacije
prve stekle alibi slobodarskih tendencija i nimalo sluËajno su
posluæile kao ∑ viπe ili manje sretni ∑ zametci pluralizma, æariπta
viπestranaËja, gnijezda nacionalnog okupljanja ∑ i veÊ prema
tome.
Kriza tradicionalnih modela knjiæevnog organiziranja uzrokovana
je ponajprije gubitkom spomenutih funkcija, koje su ili
nadmaπene ili izvrπene. S obzirom da su druπtva bila Ëesto privilegirana
i posebno stimulirana iz navedenih vanknjiæevnih motiva
(prvo indoktrinacije, a zatim simuliranja demokracije), jasno
je da su danas u tom smislu nepotrebna i nedovoljno od
vlasti vrednovana, πto pak dekuraæira veÊi broj Ëlanova i umanjuje
æelju za angaæmanom na njihovu odræavanju. Izloæenoj
situaciji usprkos, mislim da je Druπtvo knjiæevnika sada potrebno
321