Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Krzystof Cyszewski, jedan od dvojice pisaca u ovoj rubrici,
negdje je zapisao da smo mi, pisci roappleeni oko 1960, “bosanska
generacija”, obiljeæena ne samo krajem hladnog rata i smrÊu
komunizma nego i raspadom svih iluzija o nuænosti u traganju
za dobrim. U to nas je za visoku cijenu brutalne zornosti uvjerila
opsada Sarajeva i komadanje Bosne i Hercegovine, koja je moæda
na najspontaniji i zato najranjiviji naËin utjelovljivala onu transnacionalnu
ideju, o Ëijem raspadu piπe Andrew Wachtel.Stoga me
ne Ëudi da mi je tako æivo ostalo u sjeÊanju, kad je pribliæno
dvije godine prije daytonskog sporazuma ∑ koji je vojno stanje u
æariπtu Balkana zamrznuo, ne otklonivπi strukturne uzroke za
takvo stanje ∑ Josip Osti, bosanski i slovenski pjesnik, recitirao
pjesmu Izeta SarajliÊa (1930-2002), vjerojatno najpopularnijeg
pjesnika bivπe Jugoslavije. Recitirao ju je u egzilu, u Ljubljani,
pred publikom mladih bosanskih prognanika. Stara pjesma je
dobila nov ton. Legendarna elegija opisuje patnju mladih talaca,
palih pod faπistiËkim hicima u Drugom svjetskom ratu: uvijek
mi se oËi napune suzama kad pjesnik toplinom zrelog sentimenta
svraÊa pozornost na to da su mladiÊi bili najprije ljubavnici a
tek potom vojnici. Da su vojnicima postali zbog ugroæene domovine.
Elegija Roappleeni dvadeset treÊe, streljani Ëetrdeset druge predstavlja
potresni “memento mori” iz proπloga svijeta, za koji je
SarajliÊeva generacija vjerovala da se ne moæe ponoviti. Zato je
strasnim pacifizmom, humanistiËkom lirikom i karakteristiËnim
education sentimentale pisala nesluæbenu povijest doba nakon
poraza nacizma, kad su aleje lipa u Sarajevu, ruske romance i
ljubavnici na Ilidæi upuÊivali na to da ljudska potreba za smislom
i æivotom u zajednici ne moæe umrijeti. Pisati o Balkanu
danas, na poËetku dvadeset i prvog stoljeÊa, koje obnovljenim
manihejskim jezikom simpfliciranog dobra (Europa, Zapad,
Amerika) i zla (islamski svijet) donosi nove prijetnje za ljudsko
dostojanstvo, znaËi pisati o ljubavi i ratu istodobno. No to ne
znaËi pisati samo o razdoblju nakon pada nacizma i faπizma
nego i o njihovom oæivljavanju, Ëemu je doprinijelo i kozmeti-
Ëko preæivljavanje komunizma preruπenog u nacionalistiËko ruho.
S tog vidika je vjerojatno posve jasno zaπto moramo saËuvati u
sjeÊanju nedavne pokuπaje da se znaËajni dio identiteta balkanskog
kulturnog mozaika topovima izbriπe s obliËja Balkana. To je
po mojem miπljenju nuæno. Takoappleer je nuæno da budu upravo
one zajednice kojima prijeti fiziËko uniπtenje svjesne znaËenja
tiskane rijeËi ∑ potrebe za dokumentiranjem i analizom individualne
i kolektivne prezencije koja je naporima bosanskih nakladnika
pod opsadom Sarajeva dala herojski peËat: tu i sad oËuvati,
249