Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

374
Istina ovdje nije propozicionalna i semantiËka. Nesposobnost
za Istinu je nesposobnost za tradiciju, za opaæanje privida
napretka i njegove ideologije, napose ideologije totalitarizma.
Ljudsko traganje za transcendentnim izvorom, koje je moguÊe ne
samo u politiËkoj teologiji ili politiËkoj i socijalnoj filozofiji, u
sekularnoj i postsekularnoj teoriji i praksi, svagda je usred dramaturgije
egzistencije, uma i duha, opaæanja, jedinstva koje
omoguÊuje diferenciju (i diferencije) koja se legitimira u jedinstvu.
Odgovarati na to pitanje o Transcendenciji, ponire kod
MahmutÊehajiÊa u pitanje o porijeklu “πireÊe pukotine zla”,
nepovjerenja i mrænje, oholosti i pomutnje. Ova ideja vrhuni u
slici prevoappleenja, koje je hermeneutiËko dogaappleanje, koje pokazuje
Istost razliËitog i razliËitost Istog, viπejeziËnog.
Poentirano reËeno: Rusmir MahmutÊehajiÊ je protagonist
politiËke i hermeneutiËke kulture, koja ne priznaje ni jedno privilegirano
mjesto u epistemologiji ili u politiËkoj filozofiji, koje bi
vodilo tiraniji, neurotiËnoj nesposobnosti da se ne dopusti da se
ono Jedno, i u Plotinovom smislu, sa polifonijom kulture, tradicija,
jezika, izraza, izgubi ili pervertira. Ova hermeneutiËka kultura
je i stil, a stil je istina, ono vjeËno vraÊanje istog ali ne jednakog.
Ona je religijski pluralizam, pluralizam tradicija, kultura,
jezika, sposobnost da se istinski prizna subjektivna sloboda i dostojanstvo
svih ljudi.
U reinterpretaciji sakralne predaje MahmutÊehajiÊ vidi u
njoj novu duboko ukorijenjenu snagu kreativiteta; povrh svakog
megalomanijskog temeljnog toka moderne, povrh utopijskih
projekata, socijalnih i individualnih, od renesanse, do totalitarizma,
kojemu je prethodila ideologijska moÊ, arogancija ideologijske
fantacije ili ideologije nacije. On u svojem iskustvu
miπljenja ima na umu i holocaust i genocid. Danas znamo
koliko je kulturalno duboko ukorijenjena nacionalna intolerancija,
oslonjena na mitove, i u eurocentriËnim perspektivama
(NjemaËka, Francuska itd) u korespondenciji sa holocaustom. S
njom smo ne samo u pustinji. Mi smo sumorni dio pustinje,
zapadna ili nezapadna forma samoÊe.
Mnogobrojni eseji, Ëlanci i studije, knjige, svjedoËe o tome
koliko je Rusmir MahmutÊehajiÊ pokazao kako je polifonost
opaæanja ono πto odgovara onom stavu: Ëovjek se mora smjestiti u
svoje iskaze i svoje iskustvo miπljenje i opaæanja. Kao tragalaËki mislilac,
znalac liπen uobraæene dubokoumnosti, on jest bosanski
odgovor, koliko je to i starogrËki odgovor, evropski odgovor, on
je sebi priuπtio da kao znanstvenik bude filozof, kao historiËar da
bude pisac, a kao umjetnik filozof ili znanstvenik.