Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

xiv Sura 59, 19.
228
Savremene pojave ili proπirena moÊ modernih ustrojstava
ne mimoilaze nijedan dio svijeta. Ali, one se u bosanskoj pojedinaËnoj
i druπtvenoj zbilji pokazuju, moæda, na paradigmatiËniji
naËin nego igdje na drugom mjestu. To druπtvo u svojoj ukupnosti
Ëuvalo je ∑ intuitivno ili svjesno ∑ teænju da se uravnoteæe
razliËitosti i prava na njih. Njegova moderna sudbina ogleda prilike
svijeta kao cjeline. Zato se u njegovom jeziku, znaËenjima i
simbolima, koji su povezani s religijskim razliËitostima, mogu
prepoznati i razmatrati najvaæniji sluËajevi izobliËavanja religijskog
u modernom i obrnuto.
KljuËni pojmovi Religije mogu imati razliËite oblike i zna-
Ëenja, ali ne mogu, sve dok pripadaju njoj, izgubiti vezu s Temeljem.
Kada se to, ipak, dogodi, tada se oni ukljuËuju u ideologijski
govor, u kojem zabrana u srediπtu ljudske otvorenosti zadobiva
oblik neupitne ideologijske postavke. Tome odgovara pouka
o zaboravu kao neznanju, u kojem se Ëovjek udaljava od svog
jastva koliko je velik njegov zaborav Jastva: Ne budite poput tih
koji zaboraviπe Boga, pa On dade da oni zaborave i svoja jastva; ti ∑
oni su pokvareni. xiv Tako religijski pojmovi imaju dva bitno razliËita
znaËenja ∑ jedno u njihovom izvornom tradicijskom obzorju
i drugo u modernosti. Ovisno o usvajanju jednog ili drugog
od ta dva znaËenja, dobivaju se posve drukËiji vidici o Ëovjeku,
druπtvu i svijetu. Ako je zabrana s transcendentnim razlogom
uvedena samo s razumskim utemeljenjem u razoËarani svijet,
ona ne moæe biti niπta do prihvaÊanje neizbjeænosti pogreπke ili
laæi u ideologijskoj mapi kretanja od niæeg prema viπem. I svijet
i Ëovjek poËinju, prema takvom tumaËenju, od ne-uma, te nekako
dostiæu razvijenost tog ne u razum. To ne postaje nenadmaπiva
pogreπka sveg razvoja, buduÊi da je ono poËelno i kao
takvo poreËeno ili prikrito. Jedno od razrjeπenja te suprotstavljenosti
smislu jest prihvaÊanje da je Istina jednom bila s Ëovjekom
i svijetom, te ih poslije ostavila u samoÊi i dovoljnosti njima
samim.
Ustvrdljivi su razliËiti odnosi zbilje i njezinog imena. Promjene
tumaËenja zbilje mogu dosegnuti takve razmjere da po-
Ëetna stanja budu temeljito preoblikovana. Zbilja ostaje vazda
jedna i ista, i pored toga πto se njezine slike i tumaËenja neprestano
mijenjaju. Imena koja priliËe zbilji i njezinim slikama
mogu ostajati u cijelom tom toku promjene s istim oblikom, ali
s drukËijim znaËenjem. Mogu biti i zamijenjena posve novim. To
πto danas oznaËavaju pojmovi katoliËanstvo, pravoslavlje i islam,
Ëemu odgovaraju simboliËke kristalizacije njihovih nauka, obreda
i vrlina u samostanima, crkvama, sinagogama i mesdæidima,