Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

1 Nakon takve historije,
kakva buduÊnost?!
(Prim. ur.)
86
se ipak odræao, iako bez uËeπÊa makedonskog pjesnika zbog naπe
‘situacije’”, zadirkujem je ja. Na ovo Kirsti slijeæe ramenima i prelazi
na svoj dio posla ∑ na ovoj konferenciji ona Êe biti medijator
sesije na kojoj uËestvujem ja s jednim Palestincem. Iako Êe to
biti tek u utorak, ja joj kaæem da ne brine. Valjda se do tada neÊu
razboljeti. (A u sebi mislim: “Bar Êu imati vremena za odmor.”)
Kirsti me ostavlja da “se obraËunam” s rakovima, ali me s
druge strane jedna gospoapplea, volonterka iz organizacije, poziva
da joj se pridruæim s Ëaπom vina (bijelog ili crnog?) kako bi me
upoznala s druπtvom oko sebe. “Hajde da poËnem s bijelim,” kaæem
i premjeπtam se na stolicu pored nje. “Ovo je Vladimir Tolstoj.
Da, da, pra-praunuk slavnog Lava.” On ustaje da me pozdravi i
vidim da, stasom bar, ne liËi mnogo na robusnog patrijarha. “I
æivite na Jasnoj Poljani?” ∑ “Da, baπ tamo.” Ali tek od prije dvije
godine, otkad su ga naznaËili da bude kustos muzeja koji samo
πto nije poËeo da se raspada zbog nebrige ruskih vlasti u vrijeme
opπte naπe boljke “tranzicije”. A rusku tranziciju sigurno nije
lako proÊi ∑ kao ni Pasternakovo “polje” tranzitornog nam æivota.
“Ali vi ste bar imali nekakav kapitalizam kome se moæete
vratiti”, kaæem mu. “Onaj od prije Prvog svjetskog rata (kad je
samo jedna Ukrajina proizvodila æita za cijelu Evropu), ili bar
onu kratkovjeËnu demokratsku vladu Kerenskog od februarske
do oktobarske revolucije 1917.” ∑ “Da, da”, smije se Voloapplea. “Iako
je Putin bivπi πef KGB-a, moæda Êe nas on vratiti u carsku Rusiju
pod vlast nekrunisanog cara.” ∑ “Ili dvorskog RaspuÊina,” dodajem.
“Mislim na pisca,” objaπnjavam mu, “Ëiji sam dugi intervju
proËitao u vrijeme svog kratkog boravka proπle godine u Moskvi
i uËinio mi se predimenzionirano nacionalistiËkim Ëak i iz naπe
balkanske vizure.” Ovaj je RaspuÊin tada izjavio da bi vratio Rusiju
u “narodnjaπtvo”, u doba prije Petra Velikog, koji je svojim
“zapadnjaπtvom” unio samo razdor u rusku duπu i od tada je raspolovio
na dva suprotstavljena dijela. “A znate li odakle je ovaj
novi RaspuÊin?”, pita Voloapplea i odmah mi odgovara. “Iz Arhangelska,
gdje ljudi joπ uvijek æive od krompira, ribe, peËuraka i kitovog
ulja. Ali vraÊanje u proπlost teπko Êe nam nadoknaditi buduÊnost”,
dodaje. Ili kao πto mi je Piter Liota bio prenio miπljenje
nekog svog ameriËkog kolege o Makedoniji i Balkanu: “After such
history, what future?!” 1 Iz Ëega bi trebalo da proizaapplee zakljuËak
da buduÊnost pripada onima bez (bremena) proπlosti i istorije.
Odjednom i iznenada (ali po æelji) poËinju da sluæe kremsupu
od crnog luka, poslije Ëega idem da uzmem francuskog sira,
pa prelazim na crveni Bordo. Ali veÊ poslije prve Ëaπe osjeÊam kako
mi se polako i nezadræivo zatvaraju oËi, a bogami i uπi, za svako