Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

mogu, Ëini se, doprinijeti prekoraËenju granica u koje se Ëovjek
sam zatvorio.”(158).
Pisac nalazi krunske svjedoke meappleu filozofima, sociolozima
i teolozima: u ustanovljavanju opravdanosti oËekivanja re-habilitacije
tradicijskih sadræaja u sakralnim predama, u judaizmu,
krπÊanstvu i islamu. Traganje za odgonetanjem zagonetke o sklonosti
prema zlu, postvarenju instrumentaliziranju, povredama i
ratovima, vrhuni u jednoj novoj irenologiji, u filozofiji koja zna
za nauk ne-borbe, u moralnoj ontologiji koja izraæava naπa bitna
pitanja, u nastojanju da pronaapplee odgovor u usmjerenosti prema
miru, tom novom nauku ne-borbe i kreativiteta miπljenja, doæivljavanja
i oblikovanja.
To je sræ predstave koja nas upuÊuje na tragiËno iskustvo
Bosne, koje se tiËe svakog individuuma i svakog naroda. To iskustvo
je u znaku kraja 20. stoljeÊa: trijumf ideologije nacije, nacionalizma
i fundamentalizma. Rusmir MahmutÊehajiÊ je promiπljeno
analizirao pojam jedinstva u razlikama. Odavno je joπ
u postmetafizici Heidegger pokazao da identitet ne potire diferenciju
nego je omoguÊuje. I ovo interpretiranje sakralne tradicije
izlazi iz okvira antikvarnog pojma povijesti u Nietzscheovom
smislu. “»ovjek je izvorno savrπen”, kazuje pisac. Udaljavanje
od “poËelne Ëistote”, od onog sakralnog tradicijskog sadræaja,
znaËi potamnjenje u ljudskoj subjektivnosti, u jastvu, “πto je isto
s njezinim zaboravljanjem”.
III
“»ovjek je stoga tako u neprestanom iskuπavanju izmeappleu
dobra s Bogom i zemaljske raskoπi.”(160). MahmutÊehajiÊ u
svim esejima otkriva smisao ovog stava, prolazeÊi sve tradicije i
religije, sve povijesne i duhovne razine, koje se isprepliÊu. Meappleutim,
poenta je ne samo u oËuvanju ideje transcendencije u religijskom
pluralizmu. Danas misliti i djelovati, kazivati, bez transcendencije
je ono na πto je ukazivao Max Horkheimer: to znaËi
biti taπt ili ohol, kako voli da kaæe MahmutÊehajiÊ.
Bosanski odgovor je u tom smislu lijepa i smisaona spekulativna
ontologija, kritiËka filozofija povijesti, ne samo Bosne,
nego takozvane svjetske povijesti. Bosanski odgovor Ëuva iskustvo
kulturalnog, religijskog, metafiziËkog, tradicijskog alteriteta. On
zna πto je antitradicijsko, πto je kob priklanjanja moderni i krizi
moderne, zaboravljanje tradicije “koja odraæava vezu s nepojedinaËnom
i natpojedinaËnom istinom”.
373