Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

30
i obje æenske, ZajËeva tadaπnja æena Helena Zajc, reæiserka i glumica,
i Svetlana MakaroviË, danas prva dama slovenske poezije,
koju je u doba tijesnog umjetniËkog drugovanja ljubav povezivala
s Gregorom Strniπom. Obje su ljubomorno traæile prostor.
Tako kao πto ga je od Daneta traæilo i Ëetvero djece s trima razliËitim
æenama. Da su prazne rijeËi u stalnom opticaju zato πto
usprkos ispraænjenoj formi sadræe i malËice istine moæemo vidjeti
i u nasljeappleivanju profesionalnih ozljeda, jer, u skladu s izrekom
da “iver ne pada daleko od klade”, dvojica od ZajËevih sinova,
Zlatko i Lenart, nastavljaju knjiæevnu tradiciju. U Ljubljani,
gdje svi æive, Ëesto se sreÊu, dok jedina ZajËeva kÊerka æivi u
Zagrebu. Tri æenske, majko boæja! Naporno, nema πta, naporno. Dobar
si, Dane, muπki mu laskam. A Dane me razoruæa zrelim priznanjem:
Ne ja, æenske su dobre.
PolitiËki angaæman
Borba za intimnu pozornost je meappleu Ëlanovima obitelji i
prijateljima uvijek konfliktna. Ali odvija se u privatnoj sferi. A
konflikti Daneta Zajca s vlaπÊu bili su javni. Postepena distanca
prema vladavini “radnika, seljaka i poπtene inteligencije”, koju
je Dane Zajc refleksivno razvijao veÊ negdje od 1949. dalje, dobila
je neposrednu potvrdu 1951. godine. Sa tri mjeseca zatvora. Zajc
je nastupio na sceni appleaËke menze. A neko iz publike ga je “otkucao”
i organi narodne milicije su ga odveli u centralni ljubljanski
zatvor na Poljanskom nasipu, gdje je bio, zbog “verbalnog
delikta”, primoran mjesec dana æivotariti u samici prije nego πto
su ga vratili u zajedniËku Êeliju koju je dijelio sa πvercerima,
lopovima i sitnim kriminalcima a ne samo s “politiËkim” zatvorenicima.
Neki bivπi Knojevac je dobio Ëetiri godine za kapu riæe koju
je zdipio s vagona, s nevjericom se sjeÊa Dane brutalnog kaznenog
sistema. Njegov sluËaj bio je tik pred tim da zasluæi put na Goli
otok, Titov staljinistiËki Gulag presaappleen na jadranski krπ. ZajËevoj
mami, prostoj seljanki, samohranoj, tada je prekipjelo. Jednostavno,
ukoraËala je u Slaviju, kako su tada zvali glavni policijski
πtab u centru Ljubljane. Nekako je izborila pristup do odgovornih,
udarila po stolu i rekla: dvojicu sam vam dala, treÊeg ne dam. Potom
Zajc ipak nije trebao iÊi na Goli. Ali njegov zatvorski staæ nije
ostao bez posljedica, koje za tadaπnja olovna vremena nisu bile
neobiËne, mada zato s danaπnjeg stanoviπta nisu niπta manje
πokantne. Daneta su, naime, po hitrom postupku izbacili iz gimnazije
i odmah nakon toga poslali na sluæenje vojog roka. U