Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

vi Pojmom kristologija
ovdje je oznaËeno
teoloπko tumaËenje o
Isusu Kristu (Hristosu,
Mesiji, Mesihu ili
Pomazanom), naroËito o
njegovoj osobnosti. Iako
evanappleelja opisuju Isusa
Krista na razliËite naËine,
ni Kristovo objavljenje
sebe ni propovijedanja
njegovih sljedbenika o
njemu ne bi trebalo
smatrati kristoloπkim, jer
se crkveno razmiπljanje o
naravi osobe Isusa Krista
nije pojavilo sve do prvih
stoljeÊa rane crkve.
I evanappleelja i Pavlove
poslanice istiËu i ljudsku i
boæansku narav Isusa
Krista. Rana crkva je
uskoro uvuËena u æestoku
i temeljnu raspravu o
naravi Kristove osobnosti.
Pred kraj prvog stoljeÊa
doketisti, koji su, kao i
Grci, grijeh poistovjeÊivali
s tjelesnoπÊu, smatrahu da
je Krist samo prividno
uzeo ljudsko tijelo.
Takoappleer su vjerovali da su
Isusovi zemaljski æivot,
muka i smrt bili gotovo
posve prividni. Ebioniti su
poricali Kristovu
boæanstvenost, tvrdeÊi da
je Isus bio samo ljudsko
biÊe. Tako, rana crkva je
bila suoËena s dva
opreËna stanoviπta.
Rasprava je raspaljena
Arijevim tumaËenjem u 4.
stoljeÊu da Isus Krist nije
ni vjeËan ni boæanske
naravi. Crkveni oci su
obznanili boæanstvenost
Isusa Krista i njegovu
jednakost s Ocem na
saboru u Nicei 325.
godine. Ali, rasprava o
dvojnoj naravi Isusa
Krista nastavljena je u
220
jezike, znaËenja i simbole tradicije u moderne ideologije. Time
tradicija biva izvrnuta i preinaËena u svoju suprotnost. Strahovi
jednog doba jednostavno se prenose u vremena kada su tradicijski
jezici, znaËenja i simboli imali bitno drukËiji ontoloπki slijed.
Tako nastaju tumaËenja historije kao neprekinutog rasta
mrænje. Savremenost s njezinom ideologijom i svim posljedicama
u prilikama pojedinca i druπtva biva opravdana njezinom
vezom s davnim korijenom. Meappleutim, ostaje Ëvor pitanja: na
koji naËin je modernost povezana s tradicijom; kako je nastala
zamisao o autonomnom jastvu i dovoljnosti razuma za gradnju
druπtvenog poretka bez potrebe za transcendentnim temeljem?
Iznijeta pitanja nisu odvojiva od zamrπenosti dva jezika,
modernog i tradicijskog. Nerazgovijetnost njihovih razliËitosti
prijeËi uspostavljanje odnosa koji bi mogao biti pokrenut u
prevoappleenje jednog i istog perenijalnog nauka u mnoπtvo jezika,
znaËenja i simbola, jer tek na taj naËin bilo bi moguÊe ustvrditi
uskraÊenosti tumaËenja preuzetih i nastajuÊih slika Ëovjeka,
druπtva i svijeta. Povijesni sluËaj Bosne nudi paradigmatiËna
iskustva za tako pretpostavljenu moguÊnost. U toj zemlji kroz
ukupnost njezine povijesti susreÊu se i sukobljavaju razliËite kristologije
vi , koje su ukljuËene u tradicijske vidike kao njihov bitan
sadræaj, ali i moderne kao potpora ideologijskim nacrtima.
2. Neprekinutost
Svaki ideologijski identitet nastoji se opravdati u historiji i
pokazati se u neprekinutom razvoju od neke arhetipske jezgre
koju Ëuva, prenosi i potvrappleuje. To je redovita i preovlaappleujuÊa zamisao
ili utvara moderne ideologije. U njezinom srediπtu su usvajanje
i tumaËenje jastva kao posve samostalnog i dovoljnog graditelja
druπtvenog poretka. Prosvjetiteljstvo i racionalizam su oslonac
i okvir takvog pothvata. Neprekinuti slijed moguÊe je prikazati,
u takvoj zamisli, na dva naËina. Jasno razluËenje tih dvaju
naËina moglo bi doprinijeti boljem razumijevanju starih i novih
napetosti identitetskog ja/mi prema drugom/drugim. Tolerancija
je mjera napetosti na granici te identitetske dvojine.
Prvi naËin je preko fundamentalistiËkog vidika. U njemu se
odreappleuju arhetipna pojava osobe i/ili druπtva. Njima pripadaju
vazda neki prostor i vrijeme u kojima je RijeË imala moguÊu jednakost
sa Zbiljom. Od tada se Zbilja dijelila od RijeËi i postajala
sve viπe njezino poricanje i iznevjerenje. Ali, RijeË tu viπe ne postoji
kao jedna i ista prisutnost. Ona “ponire” u historiju. »uvari