Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

i tumaËi te RijeËi znaju, prema njihovoj tvrdnji i vjerovanju
mnogih, naËin otklanjanja te pukotine koju su napravili vanjski
neprijatelji i unutarnje nedosljednosti. To znanje, prema ponudi
njegovih vlasnika, ozbiljivo je u druπtvenom preoblikovanju
oko ‘’Ëistog srediπta’’. Njegovu modernu i ideologijsku narav
odreappleuje ta ponuda druπtvene promjene kao krajnje i potpune
oblikovateljice ljudske sudbine. Njome bi se preko druπtvenog
djelovanja, prema ideologijskom nacrtu, bilo moguÊe ‘’vratiti’’ u
‘’zlatno doba’’, a to znaËi dosegnuti druπtvo bez napetosti ili posve
usmjereno njezinom otklanjanju. U takvoj vezi s prauzorom,
u kojem ili preko kojeg se Istina objavljuje u ljudskom govoru,
poriËe se slijed prijenosa od jednog do drugog naraπtaja. To πto
se zbilo izmeappleu uzornog poËetka i neprihvatljive savremenosti
biva poreËeno i odbaËeno kao ‘’iznevjerenje’’. ‘’»ista jezgra’’ se
predstavlja kao vlasnik znanja i veze s uzornom zajednicom u
davnini. Svojim “mi” ona potËinjava sve koji joj se pridruæuju, a
ostale iskljuËuje. Nad njom nema niËeg prema Ëemu bi samu
sebe svjedoËila poniznoπÊu.
Drugi naËin je domiπljanje i ozbiljenje nacionalne dræave. I
ta ponuda prihvaÊa historijski tok od konstruiranog poËetka do
novog obrata. Historijske okolnosti onemoguÊavale su, prema
takvom tumaËenju, puni razvoj do druπtvene i dræavne moÊi.
Ali, poËetni obrazac je preæivio sva iskuπenja. Taj uzor preuzima
nova nacionalna elita i postavlja ga u srediπte svoje ideologije
koja usvaja, razvija ili pretpostavlja odgovarajuÊu filozofiju historije.
I tu je gradnja novog druπtvenog poretka promaknuta na
razinu koja nadlazi pojedinca. ObeÊani poredak postaje bog kojem
se pojedinac potËinjava. Za taj odnos zadanog poretka u historiji
i pojedinca koji ga ozbiljuje ne postoji nikakva vanjska
zabrana. Ideologijska elita proglaπava sebe i sebi potËinjene
sljedbenike vlasnikom znanja. Oni premoπÊuju vremenski prekid
izmeappleu davnog arhetipa i nesreappleene sadaπnjosti Ëije preoblikovanje
u poredak obeÊavaju. To je oblikovanje druπtva i dræave
u mjerljivom svijetu. Granice i sadræaj koje one obuhvaÊaju
odreappleuje razumni nacrt za koji su dopuπtena sva raspoloæiva i
odræiva sredstva.
U oba sluËaja ∑ i fundamentalistiËkom i nacionalistiËkom ∑
‘’mi’’ oznaËava to ‘’Ëisto srediπte’’. Sve πto je izvan njega, u takvom
tumaËenju, biva predstavljeno kao nedorasli ili neprijateljski
sadræaj u povijesti Ëije otklanjanje ili uniπtavanje pravda
poistovjeÊenost ideologijskog “mi” i neumitnosti povijesnog toka
ili same istine. U oba sluËaja moguÊe je preinaËiti i znanstvene
i religijske slike Ëovjeka, druπtva i svijeta u tumaËenja iz
narednim stoljeÊima.
Nuappleenja i zagovaranja
razliËitih rjeπenja i
tumaËenja postali su
otvoreni i granajuÊi tok.
U to razgranato
raspravljanje smjeπta
se i srednjovjekovno
iskustvo bosanskih
krstjana.
221