Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Ivo Breπan
KNJIÆEVNI»KE UDRUGE
Jednom je pokojni pjesnik Drago IvaniπeviÊ, prigodom razgovora
o nekom piscu koga on nije cijenio, na neËiju primjedbu
da je taj Ëlan Druπtva hrvatskih knjiæevnika, odgovorio: “Svako
druπtvo nastaje iz slabosti pojedinaca, pa tako i Druπtvo hrvatskih
knjiæevnika.” Makar je to bilo izgovoreno kao obiËna dosjetka,
u tim rijeËima ima i neko zrnce istine. Pravi umjetnik je
individualist, koji je svojim svjetonazorom i stilom toliko osoben
i subjektivan da ne moæe imati niπta zajedniËkog s drugima,
pa tako ni potrebe za udruæivanjem s njima. Druπtvo knjiæevnika
je, prema tome, jednako contradictio in adjecto kao i, primjerice,
sintagma “udruga individualista”. Samo piscima koji joπ
nisu izgradili svoj svijet, svjetonazor i stil, poËetnicima koji su
objavili svoje prve knjige, primanje u Druπtvo moæe biti poticajno
u smislu da im pruæi stanovitu sigurnost i samopouzdanje.
Pod pretpostavkom, naravno, da su kriteriji kod prijema ozbiljni
i rigorozni, πto naæalost nisu. Jer, komisije Ëesto ni ne proËitaju
ono πto je kandidat objavio i dostatne su im samo preporuke, pa
se zato kod nas u Druπtvu nakupio enorman broj Ëlanova u
odnosu na broj stanovnika.
U svakom sluËaju, udruæivanje pisaca po crti stvaralaπtva je
potpuna besmislica, koja podsjeÊa na koncept “socijalistiËkog
realizma”, kad su u knjiæevnosti postojala neka pravila kojih su se
svi pisci morali dræati. Ali to ne znaËi da se ne bi moglo naÊi
drugih razloga za postojanje Druπtva. Nekad su preko njega “slobodnjaci”
ostvarivali radni staæ, potreban za mirovinu; sad se i ta
uloga izgubila. O tome da bi svojim Ëlanovima Druπtvo moglo
osigurati, primjerice, stan ili pruæiti bilo koji oblik materijalne
pomoÊi, ne moæe biti ni govora. Tako se sve svodi na organiziranje
tribina i rad Naklade DHK, Ëime se moæe baviti i bilo koji Centar
za kulturu u nekom manjem mjestu. Uostalom, Naklada DHK
neÊe objaviti nekome bilo πto samo zato πto je Ëlan, kao πto neÊe
ni odbiti nekog neËlana, ako je napisao neπto doista vrijedno.
Ne æelim time reÊi da bi DHK trebalo ukinuti. U zemlji gdje
je mali postotak ljudi koji uopÊe Ëitaju knjige, pogotovo one
domaÊih pisaca, gdje su i neka vaæna imena hrvatske knjiæevnosti
posve nepoznata Ëak i visoko πkolovanim ljudima (pogledajte
kviz “Milijunaπ”!), Druπtvo ima barem tu ulogu da se preko njega
zna za naπe postojanje.
319