Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Zamisao o ovom Ëasopisu pojavila se kao plod inicijative skupine
istaknutih knjiæevnika i intelektualaca s cijelog podruËja bivπe
Jugoslavije. Raspad zajedniËke dræave bio je praÊen i posvemaπnjim
prekidom komunikacije izmeappleu njezinih nekadaπnjih kulturnih
srediπta. NacionalistiËke elite, koje su svoje ideologe imale upravo
u knjiæevniËkim krugovima, nametnule su “govor mrænje” kao poæeljan
model odnosa prema kulturama susjednih, dojuËer tzv. bratskih
naroda.
Nakon zavrπetka ratova na ovom tlu odræava se i dalje stanje
“hladnog rata” na planu kulturnih veza: sporo se uspostavlja kulturno
træiπte, raznim restriktivnim legislativnim mjerama (a joπ viπe
restriktivnom praksom) intencionalno se ometaju cirkulacija knjiga,
kazaliπnih predstava, filmova, nosaËa zvuka, πtampe; gostovanja
umjetnika oteæana su zbog rigoroznog reæima viza i radnih dozvola.
Namjera pisaca okupljenih oko inicijative za pokretanje Sarajevskih
sveski nije stvaranje intelektualne platforme za politi-
Ëku rekonstituciju Jugoslavije; oni ne dovode u pitanje realnost
postojanja novih dræava; aktivni su sudionici kulturnog æivota u
svojim matiËnim sredinama i nisu liπeni osjeÊaja nacionalne pripadnosti.
Meappleutim, ne pristaju na ideju da se autentiËni nacionalni
identitet dokazuje samo isticanjem razlika meappleu susjednim
kulturama i stvaranjem umjetnih barijera cirkulaciji ideja i
ljudi. Zagovaraju normalnu komunikaciju meappleu kulturama i pojedincima
uvjereni da time obogaÊuju vlastiti kulturni identitet
te pomaæu stvaranju uvjeta da prostor bivπe Jugoslavije postane
regijom plodonosnog proæimanja, suradnje i tolerancije i da se time
neutraliziraju opasnosti ponavljanja sukoba.
U proteklom desetljeÊu Ëesto smo se suoËavali s pokuπajima da
se kao kriterij ispravnoga nacionalnog osjeÊaja postavi distanciranje
od “civilizacijski inferiornih kultura” susjednih naroda, iako s njima
Ëak æivimo ispremjeπani. NeobiËno je bio omiljen govor u prvom
licu plurala kojim se nastojalo histeriËno stanje izazvano ratovima
zavazda zacementirati; jedan je poznati hrvatski intelektualac u
polemici koja je prije nekoliko godina izazvala veliku pozornost
javnosti Ëak govorio o tome kako Êe za Hrvate u buduÊnosti srpska
knjiæevnost biti isto πto i islandska; nacionalni identitet i nacionalna
knjiæevnost shvaÊane su u toj vrsti ostraπÊenog govora kao u sebe
zatvorene, organske cjeline koje svoju posebnost mogu dokazati samo
podizanjem barijera prema srodnim nacionalnim kulturama s
kojim smo æivjeli u intenzivnoj komunikaciji i proæimanju.
PaniËna potreba za naglaπavanjem i hipertrofijom razliËitosti
izazvana je strahom od srodnosti i sliËnosti. Upravo stoga je
i potreban autoritativan direktivni govor artikuliran u prvom
7