Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

88
Knutu Hamsunu, koje sluπamo u toku prijepodneva; o Hamsunu,
koji je baπ u okolini Somaroja poËeo da piπe romane o svojim
divljim i beskompromisnim individualcima. Sjetim se odmah
entuzijazma s kojim sam, kasnih pedesetih godina kao gimnazijalac,
gutao njegove romane Glad, Pan i Misterije (u srpskom prevodu
od prije Drugog svjetskog rata), za koje je veÊ bio dobio
Nobelovu nagradu 1920. U to vrijeme nisam ni znao da ga je
omraza ka “dekadentnoj” anglo-ameriËkoj demokratiji zavela da
povjeruje nacizmu. To sam doznao tek kad sam otkrio da su
drugi njegovi prevodi novijih knjiga bili sklonjeni u zabranjeni
fond Narodne i univerzitetske biblioteke u Skoplju.
Sad doznajem o dugom periodu izolacije u koju je bio zapao
poslije rata i u vlastitoj zemlji, sve do svoje smrti 1952. godine.
Izmeappleu ostalog, i o njegovom jedinom susretu s Hitlerom 1943,
kad je probao da izdejstvuje smjenu ratnog okupacionog komandanta
Rajha u Norveπkoj zbog nekoliko njegovih osvetni-
Ëkih egzekucija nad civilima. Poslije kratkog susreta, Hitler je bio
potpuno pobjesnio i naredio je da istjeraju iz njegove kancelarije
tog “poludjelog starca” i da mu ne donose viπe nikakve poruke
od njega. Kasnije je taj njemaËki komandant ipak bio smijenjen,
ali iz drugih razloga, πto Hamsunu nije smetalo da zasluge za tu
smjenu pripiπe sebi i da time ponudi dokaz o firerovoj “velikoduπnosti”.
Primjer je i ovo za to kako nadmeno inflatorni ego, iz
kojeg kao vodoskok buja i Ëitavo stvaralaπtvo, moæe da se zapali
i flambira ili da postane zaprπka tuappleim ideoloπkim vjerovanjima,
veÊ usvojenim kao vlastitim. Za ovo mnogobrojnije primjere
sreÊemo u sluËaju pjesnika i pisaca koji su bili namamljeni “progresivnom”
utopijom komunizma ∑ od Gorkog i Majakovskog
do Aragona i Sartra ∑ ma koliko oni bili razliËiti u estetskom i psiholoπkom
smislu.
Poslije predavanja i prije ruËka imamo vremena za kraÊu
πetnju. Upoznajem se s Aleksandrom Hemonom, Bosancem
ukrajinskog porijekla, koji sad æivi i piπe u »ikagu i veÊ je je izdao
jedan roman na engleskom, koji je preveden i na norveπki. “Ali
joπ uvijek ne i na bosanski”, smije se, “ili kako veÊ zovu jezik
kojim upravo govorim ∑ i to izvorno.” Prava bosanska otvorena
priroda, koja se dobro uklopila u srednjoameriËku πirinu, priroda
πto kipi iz njegove krupne figure. “Izgledaπ kao eks-jugoslovenski
koπarkaπ koji je veÊ nabacio teæinu i izaπao iz forme”,
kaæem mu i udaram ga po πirokim leappleima, a on mi, uz razgovor
o zajedniËkim prijateljima iz Sarajeva, pomaæe da se izvuËem iz
mekog treseta u koji smo zaglibili. Izlazimo ponovo na glavni
put, kreÊemo nazad ka hotelu i Saπa me upoznaje s drugom