Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

394
svijesti o ispraænjenosti jezika od stvarnosti donosi i novo zna-
Ëenje. Naime, na taj naËin BagiÊ naseljava vlastiti jezik punim, a
ne modernistiËki praznim oznaËiteljima.
Pa, ipak, da vjera u “svetu jednostavnost jezika” nije bespogovorna
oËituju slijedeÊi stihovi: “otvorio sam oËi u drugom
gradu, poπumio ga nesigurnim rijeËima”. Gdje akcenat jeste na
ovom nesigurnim, kojim se u psiholoπkoj i emocionalnoj ravni
oæivljava opÊepoznati filozofski stav o jeziku praznom od stvarnosti.
S druge strane, izvrsna pjesniËka slika “mrakom ulatiËen je
ovaj grad”, upozorava nas da imamo posla sa zrelim obrtnikom
rijeËi.
Ova poezija je i autoreferencijalna, programska, liπena autoironiËnih
nanosa, osim kada programski prevazilazi modernisti-
Ëke ili postmodernistiËke poetske regule, kreÊuÊi se prema poetici
nove osjeÊajnosti.
Tematsko odreappleenje ove knjige, pored onih nekoliko “vjeËnih
zadanih elemenata”, BagiÊ pronalazi u nogometnom svemiru
ili u gradivnim jedinicama samog jezika, imenicama, glagolima,
uskliËnicima itd.
Na drugoj strani BagiÊeva poezija je u intertekstualnom
dopisivanju sa Ëitavim nizom hrvatskih pjesnika: Danijelom
DragojeviÊem, Brankom Maleπom, Damirom Miloπem, Ankom
Æagar, ali i sa Matoπem, UjeviÊem, ili ©imiÊem. Otud se ona iz
jezika, kreÊe ka razliËitim autorskim jezicima, gradeÊi neku vrstu
poetskog kosmosa. Taj je kosmos u pjesmi-ciklusu Hrvatski pjesnik,
grafiËki oblikovanoj tako da pjesma vizualizira pjeπËani sat,
slikovno zauzet zapravo time da ukaæe na tjelesnu kretnju jezika
od ©imiÊa s poËetka stoljeÊa do BagiÊa na njegovu kraju. Pjesma
u obliku pjeπËanog sata tako zbira u sebi s jedne strane nezaustavljivo
curenje vremena, a na drugoj strani slaganje i zaustavljanje
tog nezaustavljivog curenja u jezik. Onaj isti jezik koji je kod
BagiÊa u ranijim zbirkama bio izloæen nekoj vrsti ludizma, pjesniËkoj
igri, Ëak potpunom svoappleenju pjesme samo na jeziËku
igru. Taj je jezik ovom pjesmom dobio i svoju tjelesnost i vremenitost,
naslage biografija i poezija, jednom rijeËju postmodernistiËku
muzealnost, zvitalnu u rezbarenje svijeta poezije. Otud
je Hrvatski pjesnik pjesma mnogolikog lirskog subjektiviteta, onaj
eliotovski pogled unazad, u tradiciju kojoj se svaka poetska individualnost
pridodaje, mukotrpno je osvajajuÊi.
Knjiga Jezik za svaku udaljenost montirana je od pet ciklusa.
U prvom J’ai bien compris, merci BagiÊ melanholiËno oblikuje
pseudo biografski svijet, izlazi iz domena jeziËke igre u vantekstualnu
zbilju, dekribira kako vlastitu melanholiju tako i stanja