Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

uduÊi da im ih niko nije ni ugrozio, veÊ za ostvarivanje veÊih
“ljudskih” (etniËkih) prava. I to ne preko demokratski izabranih
institucija i sopstvenih albanskih predstavnika u vlasti ∑ izvrπnoj,
zakonodavnoj i sudskoj (taËno je, moæda ne sasvim proporcionalno
zastupljenih u vlasti, imajuÊi u vidu da Albanci predstavljaju
jednu treÊinu ukupnog stanovniπtva, ali da li je to razlog
da se osvajaju teritorije sa kojih se proganjaju Makedonci i
pale se njihove kuÊe i imanja?). Nasuprot oËekivanjima albanskih
terorista, u Makedoniji nije doπlo do opπtealbanskog ustanka
i do graappleanskog rata, ali su zato, πto je veoma Ëudno kad su u
pitanju demokratska naËela uspostavljena od strane “medijatora-olakπivaËa”,
oni odjednom dobili podrπku “meappleunarodne zajednice”
(vjerovatno pod prijetnjom da Êe poremetiti ionako
krhku ravnoteæu na Kosovu, a i bezbjednost snaga UNMIK-a) i
obezbijedili su za sebe ne samo promjene Ustava Republike Makedonije
i sva dodatna prava koja im slijede kao “drugom (konstitutivnom
i dekonstruktivnom) narodu”, veÊ i opπtu amnestiju
u zamjenu za 3.300 komada starog oruæja (“ali i staro oruæje
ubija”, otkrio nam je kasnije Dæ. Robertson). »ime su se stekli
uslovi da dojuËeraπnji borci iz redova U»K/ONA svuku svoje
uniforme kako bi mogli obuÊi nove, policijske, i postati Ëlanovi
etniËki mjeπovite dræavne policije ∑ da bi se tako nastavio drastiËno
naruπeni “suæivot”?! Da li se ovom amnestijom traæi i
amnezija da bi nam se istorija ponovila kao farsa (Hegel), ne
samo u Makedoniji veÊ sjutra, moæda, i negdje drugdje u Evropi
ili je Makedonija samo eksperimentalno podruËje koje sluæi da bi
se pokrila nakaradnost, kako makedonske vlade, tako i meappleunarodnih
medijatora?
I prije nego πto sam zavrπio osjetio sam kako me Kirsti gurnula
laktom da bi mi pokazala da je mojih deset minuta veÊ
proπlo. Nastao je fiziËki opipljiv tajac, usred kojeg ona poziva
Palestinca da proËita svoj tekst. Ja polako smirujem svoje damare
i pokuπavam da prilagodim uvo njegovom engleskom s jako
naglaπenim akcentom. Izat daje drugi primjer meappleuetniËkog (ili
meappleunacionalnog) konflikta, koji se ne moæe dobiti ni kad se palestinskoj
“intifadi” odgovori joπ jaËom silom izraelske vlade
“jastreba” Arijela ©arona, i zalaæe se, razumljivo, za primirje i pomirivanje
uspostavljanjem nezavisne palestinske dræave i paralelne
ili podijeljene vlasti s Jerusalimom. Ali on ne spominje
ærtve “æivih bombi” mladih Palestinaca, Ëija se samoubistva veliËaju
kao vrhunska samoærtva, jer Êe oni kao muËenici na taj
naËin dobiti privilegiju da odmah uappleu u islamski raj, u kojem Êe
ih gostiti djevice. (U ovo sam se i sam bio uvjerio za vrijeme
97