Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

na sve svoje prijatelje koji æive i u Zagrebu i u Ljubljani i u
Beogradu i u Skoplju i u Priπtini itd. ∑ znao bih preformulisati tu
tezu… Naravno, ja bih, da æivim sto æivota, uvijek napravio isti
izbor, jer ne bih znao kako bih obrazom i srcem izdræao da nisam
bio u tom i takvom Sarajevu. Meappleutim, kada mislite o angaæmanu,
o onome πto smo investirali u sve to skupa u ono vrijeme,
mnogo viπe mi se sviapplea jedna reËenica koju sam Ëuo od jednog
mladog pjesnika kojeg volim. On je rekao: “Ja sam ostao jer
nisam imao hrabrosti da odem.” I danas se Ëini da je moæda to
taËno, jer mi smo svi vjerovali u to vrijeme da se vrijedi oduprijeti
jednoj primitivnoj, surovoj, totalitarnoj agresiji, mislim na
cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, a pogotovo opsadi Sarajeva.
Ja bih tu priËu ponovio. S druge strane, hajde da sada
budem veseljak, da ne budem rezigniran, danas sam sticajem
okolnosti razgovarao s nekim ljudima s kojima sam podijelio,
pa, skoro bih rekao, ratniËko iskustvo, kojima kaæem: “Daj Boæe
da se hoÊe ponovo zaratiti. To su bila herojska vremena”. Nije
vjerovatno niπta novo i niπta pametno kada kaæem da su to vremena
kada sam ja, zaista, osjeÊao da moj angaæman neπto znaËi.
Bio to mali FM radio, bilo “Zidne novine”, bilo izdavaËka djelatnost…
Meni je bilo bitno da budem s ljudima i koliko mogu da
ih hrabrim da ostanemo na nogama, da ostanu ljudi, da se ne
predaju, da ne pokleknu, da se ne pokolebaju, da ne uËine neπto
zbog Ëega Êe kasnije kajati. I kako cijela ta priËa u svojoj banalnoj
verziji glasi, takva teπka vremena uvijek kod dobrih ljudi
pokaæu ono najbolje, kod loπih ljudi pokaæu ono najgore. Ja se
nadam da sam bio u ovoj prvoj grupi, kao i veÊina Sarajlija.
Kada smo poËeli da izdajemo “Zidne novine” bio je to pokuπaj
da prebacimo viseÊe mostove iznad opkoljenoga Sarajeva.
Dakle, to su bili neki krhki, klimavi mostovi prema hrvatskoj
knjiæevnosti, prema srpskoj, prema slovenaËkoj, istovremeno
prema svijetu, prema francuskoj, engleskoj, ameriËkoj, irskoj,
palestinskoj, indijskoj.
Sada se okupila jedna grupa ljudi iz tih zemalja koje su nastale
raspadom Jugoslavije, da pokuπamo da napravimo neπto
sliËno, da napravimo jedan Ëasopis koji Êe te krhke mostove,
ratne, pretvoriti u neπto ËvrπÊe mostove preko kojih Êe se moÊi
sigurnije iÊi bez bojazni da Êe ti konopci biti zaljuljani ili prekinuti.
Kako je Marko VeπoviÊ rekao, dosta drastiËno na onom
prvom okruglom stolu prije godinu dana, posveÊenom ovoj ideji
osnivanja Ëasopisa: “Mi jesmo grupa ili ludaka ili zanesenjaka”.
Tako je nekako rekao. Zato mislim da ovaj Ëasopis koji nastaje
vjerovatno predstavlja pokuπaj da taj mali broj ljudi, koji se
63